Preuzvišeni oci nadbiskupi i biskupi, gospodine nuncije, generalni tajnici naših dviju konferencija!

Na početku ovoga našega redovitoga godišnjega zasjedanja dopustite mi da u svojstvu biskupa domaćina sve vas iskreno pozdravim i zaželim ugodan boravak u Banjoj Luci i plodonosan rad.

Prije nego što kažem koju riječ o životu ove mjesne Crkve, želim još jednom zahvaliti svima vama koji na razne načine pokazujete blizinu s nama; pratite nas molitvom kako bi i u ovim zahtjevnim vremenima ova mjesna Crkva bila vjerna Kristovu evanđelju i svojim životom svjedočila Božju ljubav prema svakom čovjeku, otvarala se životu i bila graditeljica sretnije budućnosti.

Ne mali je broj onih koji Banjolučku biskupiju percipiraju kao biskupiju u nestanku, a o vjernicima ove mjesne Crkve govore kao o ostatku ostataka. Istina je da statistički podaci idu u prilog ovakvu razmišljanju i govoru. Naime, od predratnih preko 120 000 vjernika prošlu godinu zaključili smo s nešto manje od 23 000 vjernika; točnije, na dan 31. 12. 2025., prema našim crkvenim statistikama, 22 951. Čak 35 župa broji ispod 200 vjernika, a ne mali je broj župa sa samo kojom desetinom vjernika; njih sedam ima i manje od 10 vjernika. Zasigurno ovi podaci, gledajući po ljudsku, ne otvaraju vrata realnom optimizmu.

No, kad god mi na um dođu ovi obeshrabrujući podatci, zahvalan sam na milosti koja moj pogled upravlja na Krista Spasitelja, koji bijaše prezren i odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice otklanja; na njega koji naše bolesti ponese, koji je naše boli na se uzeo, i to sve dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava; na njega čije nas rane izliječiše (usp. Iz 53,3-5).

Stoga u tom pogledu, koji snaži vjeru, zajedno sa svećenicima i povjerenim nam vjernicima želimo svjedočiti ljepotu suobličenja s Kristovim patnjama. Jer on će preobraziti ovo naše teško stanje i suobličiti ga tijelu svome slavnome. Upravo u toj vjeri temelji se i naša nada da će isklijati mladica iz panja Jesejeva, da će izdanak izbiti iz njegova korijena (Iz 11,1); da će jauke zbog umiranja nadjačati plač novorođenih.

Davno je veliki Tertulijan ustvrdio da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Tako i mi vjerujemo da će tolika prolivena krv svjedoka vjere ove mjesne Crkve roditi novim životom; da naši mučenici, koji su bez zadrške i svjesno prihvatili da budu Božje zrno bačeno u zemlju kako bi istrunulo, neće ostati besplodni, nego će Božjom milošću u svoje vrijeme roditi obilnim plodom te da će iz krvi, bola i pepela niknuti novi život i roditi se nova duhovna zvanja za koja se ova Crkva svakodnevno Bogu moli.

Banjolučka biskupija dobila je 9. prosinca 2014. godine nihil obstat – odobrenje Svete Stolice da može pokrenuti dijecezanski proces za četvoricu svećenika ubijenih in odium fidei za vrijeme Drugoga svjetskog rata. U želji da se ovom važnom pitanju posvetimo sustavnije i zauzetije, prošle sam godine imenovao dijecezanskoga postulatora. Istodobno smo odlučili otvoriti proces i za svećenike te jednu redovnicu ubijene in odium fidei u Domovinskom ratu.

U poklon-vrećici pronaći ćete dvije knjižice iz kojih ćete moći pobliže upoznati ove svijetle i nadahnjujuće likove naše mjesne Crkve.

Još jednom sve vas iskreno i radosno pozdravljam te vam želim ugodan boravak u Banjoj Luci i na Ordinarijatu. Nadam se da ograničenost naših kapaciteta neće biti otežavajući čimbenik za plodonosan rad ovoga zasjedanja.

Bog blagoslovio ovo naše zajedništvo i rad. Bilo sve na veću slavu Božju te na duhovnu i svaku drugu korist povjerenim nam vjernicima.