U ispitnom povjerenstvu bili su mentor prof. dr. Juan Rego Bárcena te cenzori prof. dr. Marko Trogrlić i prof. dr. Randifer Boquiren.

Disertacija se sastoji od pet poglavlja i obuhvaća put od općega liturgijskog i povijesnog konteksta do analize pojedinih hrvatskih autora.

U prvom poglavlju predstavljen je liturgijski pokret u europskom kontekstu, s prikazom njegovih glavnih faza i autora koji su oblikovali njegov teološki i liturgijski duh. Posebno se ističu temeljne ideje njegovih protagonista, poput Casela, Guardinija i Parscha, te važnost liturgijskog pokreta za kasniju koncilsku liturgijsku reformu.

Drugo poglavlje posvećeno je liturgijskoj obnovi u Hrvatskoj. U njemu se pokazuje kako su ideje liturgijskog pokreta u hrvatskom kontekstu pronašle plodno tlo ponajprije zahvaljujući Merzu, Kiriginu i Kniewaldu. Posebna je pozornost posvećena časopisu „Život s Crkvom“ i organizacijskom vidu liturgijske obnove u Hrvatskoj, pri čemu se ističe kako je ona slijedila europska liturgijska gibanja, ali ih je istodobno konkretizirala u hrvatskoj pastoralnoj stvarnosti.

U trećem, četvrtom i petom poglavlju predstavljena su trojica autora koji čine glavni i izvorni dio disertacije: hvarski biskup Miho Pušić, svećenik Senjske biskupije Dragutin Kukalj te svećenik Splitsko-makarske biskupije Ivan Delalle. Nakon kratkih biografskih prikaza i pregleda organizacijske uloge svakoga od njih u liturgijskoj obnovi, analizirana je njihova teološko-liturgijska misao, oblikovana oko tema nužnosti liturgijske obnove, ekleziologije, euharistije, odnosa liturgije i pobožnosti, aktivnog sudjelovanja vjernika u liturgiji te različitih pastoralnih implikacija. Analiza njihovih spisa pokazala je kako se, unatoč različitim naglascima, kod sve trojice pojavljuje isto usmjerenje prema dubljem razumijevanju liturgije i obnovi njezina središnjeg mjesta u životu vjernika.

Javnoj obrani doktorskoga rada nazočili su don Ivanovi roditelji Nikola i Ivanka, članovi obitelji, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda svetoga Jeronima u Rimu vlč. Marko Đurin, vicerektor Zavoda vlč. Marko Škraba, mons. Mario Popović iz Državnoga tajništva Svete Stolice, prijatelji i svećenici na poslijediplomskom studiju te svećenici iz Splitsko-makarske nadbiskupije.

Ivan Marić rođen je 17. listopada 1990. u Splitu. Osnovnu školu završio je u Strožancu, a srednjoškolsko obrazovanje nastavio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ u Splitu. Godine 2009. kao svećenički kandidat upisao je Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, na kojemu je 2014. stekao zvanje magistra teologije. Iste godine zaređen je za đakona, a 2015. za svećenika. Mladu misu proslavio je u Župi Gospe u Siti u Strožancu. Od 2015. do 2019. godine bio je župni vikar u Župi sv. Pavla apostola na Pujankama u Splitu, nakon čega je upućen na poslijediplomski studij liturgike na Papinskome sveučilištu Svetoga Križa u Rimu. Ondje je 2021. magistrirao i iste godine upisao doktorski studij. Za vrijeme studija u Rimu boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Po povratku iz Rima 2025. godine djeluje kao vanjski suradnik Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu, član Liturgijskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije te upravitelj župa Zavojane i Kozica.