U trećemu nastavku ciklusa biblijskih tribina o emocijama bibličar vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor biblijskih znanosti na đakovačkom KBF-u i povjerenik za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije, promišljao je o temi „Ljudske emocije pred Bogom. Od ljubavi do očaja u nekoliko trenutaka“ potaknutoj odlomkom iz starozavjetne Knjige Izlaska (32, 1-24).

Čitajući pojedine retke Benaković je promišljao o njihovu značenju počev od nestrpljivoga naroda, nakon izlaska iz egipatskog ropstva dok su u čekali Mojsija, ljudske potrebe za Bogom i većim te o Aronovom lutanju kroz pristanak na logiku naroda u kreiranju krive slike o Bogu suprotnoj Božjemu životu.

„Svaki čovjek je sposoban udaljiti se od Božjega života, sebi stvoriti Boga po svojoj mjeri čineći grijeh idolatrije nasuprot dekalogu i prvoj Božjoj zapovijedi. Bog nije rukotvoreni kip nego duhovna stvarnost! U drami koja se događa Aron na krivi način pristaje na logiku naroda, njegova ljubav prema narodu je lutanje, ne snalazi se s Bogom“, rekao je Benaković istaknuvši kako je temeljno što trebamo naučiti u vlastitom životu razlučiti što je dobro, a što zlo.

Osvrćući se na etimološki korijen riječi Benaković je pojasnio da se Knjiga Izlaska na hebrejskom jeziku ne naziva  „Izlazak“ (hebr. Veele šemot) nego „Imena“ (Ovo su imena sinova…), a Egipat na hebr. je Mizrayim, riječ skovana iz više hebrejskih riječi – prijedloga i imenice strah, dakle Egipat je „mjesto straha“: „Knjiga Izlaska je priča kako se iz straha dolazi do mira, dolazi do slobode izlazeći iz straha; čovjek mora napustiti mjesto tjeskobe, straha, a tko ga oslobađa mjesta straha? Bog. Ne možeš to sam. Potreban ti je Bog, veći od čovjeka. Jedino te on može istrgnuti iz onoga što ne valja, što je loše u tvom životu. Dopusti Bogu da te izvlači iz prostora tjeskobe, straha! Suvremene bolesti su anksioznost, depresija i burnout ili sagorijevanje. Zašto? Zato što se ljudi neprestano utrkuju za novcem, ugledom i slavom, nisu zadovoljni, ‘crv’ nemira pojede, razara. Ljudi smo koji neprestano žive u budućnosti, a propuštamo sadašnjost. I zato jesmo često anksiozni, depresivni, nezadovoljni jer ne ide onako kako sam zamislio. Imamo nerealna očekivanja, prevelike apetite, nesposobnost nošenja sa sadašnjošću i što sada živimo, a molimo u Očenašu ‘kruh naš svagdanji daj nam danas’, ne molimo za deset godina nego ‘daj nam danas’. Živjeti danas i u onome što je sada, to je jako važno“, poručio je vlč. Benaković.

Na kraju je istaknuo kako je u korizmi bitno „živjeti u svome danas, vratiti se, ući u dubinu problema, posvijestiti sebi da trebam istinsku promjenu da bih bio sretan“ pri čemu može poslužiti slika Mojsija i iskrena dimenzija razgovora (Mojsije i Aron), iskrena sakramentalna ispovijed“. Propitivanje vlastite savjesti odmah i sada – realno donijeti sebe pred Boga i pred zrcalo, je nužno jer „u trenutku čovjek nestaje – danas jesmo, sutra nismo, a pravimo se gospodari svemira“.