Na misi su koncelebrirala šestorica svećenika, a na misnom slavlju sudjelovalo je i petnaest bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu u kojem svoju formaciju prolazi i Amadej.

Biskup Petanjak u homiliji je iznio razmatranje nad likom svetog  Josipa ističući kako se cijela njegova osobnost sažela „u jednom jednostavnom, ali odlučujućem detalju: on ne bježi, ne dopušta da ga stanja u kojima se našao on i njegova obitelj paraliziraju i blokiraju, nego ostaje vjeran i priseban. Sučeljava se s izazovima života, preuzima inicijativu i odgovornost, snalazi se s onim što ima. Tako postaje živi znak kršćanina utemeljenog ne na apstraktnim teorijama, već na povjerenju da Bog preobražava životne nedaće u povijest spasenja. Iz Josipova ponašanja razabiremo čovjeka goleme vjere i pouzdanja u Boga, ali i u čovjeka, prvenstveno u Mariju“.

Osvrćući se na odnos koji su živjeli i njegovali Josip i Marija biskup Petanjak je rekao kako je očita njihova „nepatvorena ljubav koja nije ostavila ni milimetar prostora za sumnju, jer da ga je bilo, taj trun sumnje poput crva bi nagrizao njihovu ljubav i njihovu vjernost i sve bi se srušilo kao kula od karata. Uz to međusobno povjerenje bila je i snažna vjera u Boga koja je davala smisao i sigurnost njihovoj ljubavi, jer dijete koje im je bilo povjereno dolazilo je od Boga i bio je Bog sam“. „Iz vjere u Boga i međusobne ljubavi“, zaključuje biskup, „proizlazila je Josipova odlučnost i hrabrost“.

Biskup je pozvao da iz Josipova primjera naučimo kako „kad god spremno kažemo svoj ‘da’ i dajemo sve od sebe da taj ‘da’ stoji, Bog dolazi u pomoć da potvrdi da smo na pravom putu. Bog uvijek pomaže iskrenosti naših srdaca“. „Sveti Josip nas podsjeća da pobjeda dolazi kroz svakodnevnu vjernost: srce koje zna osluškivati, razmišljati, razborito razlučivati, daje se od Boga voditi, bit će sposobno i zaštiti i sačuvati i ustrajati na putu života“.

U zaključku je krčki biskup upozorio: „Naši strahovi, koji su često puta i opravdani, mogu nas obuzeti do te mjere da želimo sve imati pod svojom kontrolom, pa se i najbolje namjere mogu izjaloviti. Važno je računati s Božjom milošću i znati da je Božji pogled dalekovidniji i da se događa toliko toga što mi u tom času ne možemo razumjeti. U duhovnom smislu, od svetog Josipa možemo naučiti puno: da život treba prigrliti, da ga treba čvrsto k sebi privinuti i živjeti, ali da se život nikad do kraja ne može razumjeti. Konačno tumačenje i značenje svega pozna samo Bog. Samo u otvorenosti Duhu Božjemu možemo ostati normalni i postojani i ići naprijed“.

Biskup Petanjak je na kraju misnog slavlja ukratko predstavio Amadeja te mu čestitao i poželio ustrajnost i odlučnost na putu prema svetom redu i svećeničkoj službi, a sve okupljene pozvao da mole za duhovna zvanja.