Pozdravnu i prigodnu riječ u ime organizatora, Metropolitanskoga pastoralnog instituta, uputili su ravnatelj Mario Gerić i predstojnica Natalija Bogović.

Na početku izlaganja Murić je istaknuo da je papa Lav XIV. ovom pobudnicom zapravo iznio program svojega pontifikata. Papa, kako je pojasnio, ne želi prvenstveno izložiti novo učenje, nego dati svjedočanstvo i poticaj na djelovanje.

Pobudnica Dilexi te je u kontinuitetu s posljednjom enciklikom pape Franje Dilexit nos, posvećenom ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusova. U središtu novoga dokumenta nalazi se poziv da kršćani prepoznaju snažnu povezanost između Kristove ljubavi i blizine sa siromašnima (DT, 3).

„Okosnica dokumenta je ljubav prema siromašnima kao jamstvo vjerodostojnosti pred Bogom“, rekao je dr. Murić. Pritom je naglasio da za papu Lava XIV. siromaštvo nije samo socijalni pojam, nego složena stvarnost koja zahvaća društvenu, moralnu i duhovnu dimenziju života.

Dokument stoga, premda govori o siromašnima, nije samo novi tekst socijalnoga nauka Crkve. Njegova je nakana, istaknuo je predavač, vratiti se temeljnim istinama kršćanske objave, u čijem je središtu svjedočenje Kristove ljubavi i poziv na blizinu s onima koji su najpotrebniji.

Apostolska pobudnica Dilexi te podijeljena je u pet poglavlja: „Nekoliko neophodnih riječi“, „Bog bira siromašne“, „Crkva za siromašne“, „Povijest koja se nastavlja“ i „Stalni izazovi“.

Govoreći o prvom poglavlju, predavač je citirao riječi pape Lava XIV. da „prioritetno opredjeljenje za siromašne može donijeti izvornu obnovu Crkve i društva ako se oslobodimo samodostatnosti i uspijemo čuti njihov glas“ (DT, 7). U tom naglasku, rekao je, prepoznaje se i duh sinodalnosti koji poziva Crkvu na slušanje.

Papa također upozorava da se pogled ne smije odvraćati od siromašnih ni u bogatim društvima. U Europi sve je više obitelji koje teško spajaju kraj s krajem, a siromaštvo poprima nove oblike ekonomskoga i društvenoga osiromašenja. Posebno su ranjive žene koje trpe nasilje i diskriminaciju te su, kako navodi papa, često „dvostruko siromašne“.

U drugom poglavlju naglašava se da Bog u povijesti spasenja često bira upravo siromašne. Ta Božja „povlaštena briga za siromašne“, kako piše Papa, ne znači isključivanje drugih, nego otkriva Božje suosjećanje prema slabosti cijeloga čovječanstva.

Treće poglavlje, najopsežniji dio dokumenta, prikazuje povijesno svjedočanstvo i djelovanje Crkve u korist siromašnih. Papa u njemu podsjeća i na važnost praćenja migranata, u kojima Crkva prepoznaje živu prisutnost Krista, prisjećajući se evanđeoskih riječi: „Bijah stranac i primiste me“ (Mt 25, 35).

U četvrtom poglavlju Papa ističe da siromasi nisu samo objekt pomoći, nego subjekti koji su potrebni Crkvi i čovječanstvu jer svojim iskustvom mogu evangelizirati druge. U pobudnici se Papa osvrće i na „strukture grijeha“ koje stvaraju siromaštvo i produbljuju nejednakosti.

U posljednjem poglavlju naglašava se da se siromašne ne smije promatrati kao društveni problem, nego kao „obiteljsko pitanje“ i povlašteni dio Božjega naroda na putu. Ljubav prema siromašnima stoga je, ističe Papa, evanđeosko jamstvo Crkve vjerne Božjemu srcu. Zaključak pobudnice posvećen je milostinji, koju Papa opisuje kao često prvi korak susreta koji otvara put novomu odnosu, poručio je iz. prof. dr. sc. Branko Murić u svom izlaganju.

Na kraju predavanja sudionici tribine uključili su se u raspravu s pitanjima i komentarima. Odgovarajući na pitanje o duhovnoj skrbi za siromašne, dr. Murić je istaknuo da je potrebno osloboditi se predrasuda te siromašnima prije svega darovati vrijeme i blizinu.