Predsjednica Hrvatske sekcije Društva i programsko-organizacijskog odbora kolokvija dr. sc. Ana s. Thea Filipović u uvodnom je izlaganju govorila o obnovljenom interesu za imaginaciju u suvremenoj teologiji. Taj je interes zamjetan u kontekstu postmodernističke misli i odmaka od modernističke antropologije, koja čovjeka promatra prije svega kao razumsko biće, kroz prizmu „obestrašćenog objektivizma“.

Uvodničarka je naglasila da suvremeni kršćanski teolozi koriste pojam religijske imaginacije kako bi pokazali da teologija ne promišlja samo doktrinu nego i religijsku imaginaciju koja se očituje u pričama, simbolima, praksi i slikama zajedništva. Oni mogu ponovno „začarati“ „raščarani“ smisao ljudskog postojanja te ponuditi alternativu modernoj otuđenosti i materijalizmu. Religijska imaginacija djeluje kao most između doktrinarnih formulacija i vjernikova doživljaja.

Imaginacija ima duboke i daleke korijene u teologiji i vjeri Crkve, a interes za nju u novijoj povijesti teologije korekcija je Bultmannova programa demitologizacije i poststrukturalističkog „zatvaranja“ u tekst. Teološki interes za imaginaciju vrednuje tijelo, nadilazeći Descartesov dualizam duha (uma) i tijela (materije). Imaginacija upućuje na važnost doksologije, zahvaljivanja, iskustva i svakodnevnog života te vodi prema društveno relevantnoj teologiji, zaključila je uvodničarka.

Nakon uvoda uslijedila su četiri predavanja. Nakon svakih dvaju predavanja održane su rasprave koje su moderirali članovi predsjedništva Hrvatske sekcije i programsko-organizacijskog odbora kolokvija izv. prof. dr. sc. Denis Barić i izv. prof. dr. sc. Branko Murić.

Prvo izlaganje održao je izv. prof. dr. sc. Richard Pavlić s Katedre za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Govorio je o temi „Teološka imaginacija: odnos imaginacije i doktrine u svjetlu teološke misli Ireneja Lionskog“. Razmatrajući naučavanje sv. Ireneja u odnosu na gnostičko krivovjerje, predavač je, među ostalim i na tragu de Lubacove recepcije Ireneja, naglasio da je, prema Ireneju, čovjek imaginativno biće po svojoj stvorenosti.

Dva biblijska izvješća o stvaranju u središte stavljaju čovjeka kao stvoreno i oblikovano biće (lat. creatus et plasmatus) te odgovarajuće pojmove čovjeka kao slike Božje (lat. imago) i čovjekove sličnosti s Bogom (lat. similitudo). Čovjek je slika Božja po rođenju, a sličnost s Bogom, prema Ireneju, njegov je trajni zadatak, ono što još treba zadobiti. Ta napetost upućuje na to da čovjek nikada nije dovršena činjenica, a imaginacija je nužna zbog njegove nedovršene strukture.

Drugo predavanje, o temi „Filozofijske teorije imaginacije i njihova teološka relevantnost“, održao je prof. dr. sc. Danijel Tolvajčić s Katedre za filozofiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Napomenuo je da suvremena filozofija nema jedinstvenu definiciju imaginacije. Prema suvremenom poimanju, subjekt imaginacijom stvara zbilju. Prema Aristotelu i sv. Tomi Akvinskom, međutim, imaginacija ne stvara zbilju, nego posreduje ono što nam daju osjetila. Ona je most između osjeta i mišljenja.

Budući da ovisi o osjetilima, imaginacija uvijek uključuje svijet, tjelesnost i materijalnost te je utemeljena u stvarnosti. Nužna povezanost osjetila i uma govori o analogiji između Boga i čovjeka. Istodobno se pojavljuju poteškoće kada o Bogu želimo govoriti pojmovima svijeta. Tada dolazimo do onoga što se u teologiji naziva apofatičkom ili negativnom teologijom, koja naglašava neprimjerenost svakoga govora o Bogu jer o Božjem otajstvu više možemo reći što nije nego što jest.

U raspravi nakon prvih dvaju predavanja otvoreno je pitanje odnosa imaginacije i doktrine, koja, prema sv. Ireneju, usmjerava imaginaciju, kao i pitanja pogrešnih religijskih imaginacija i pojma spasenjskog realizma.

Treće izlaganje, o temi „Kršćanska teologija, imaginacija i promicanje čovjeka“, održao je prof. dr. sc. Odilon Singbo s Katedre za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Upozorio je na različite aspekte imaginacije, među kojima su teološki, moralni, duhovni i praktični. Posebno se osvrnuo na suvremeni tehnološki razvoj, odnos algoritma i osobe te pojam kolektivne imaginacije.

Imaginacijom teologija odgovara na nova pitanja i izazove koji se tiču promicanja čovjeka. Pozivajući se na riječi pape Franje, predavač je istaknuo da imaginacija potiče i empatiju putem pripovijesti kojima čovjek, odnosno zajednica, pamti, pripovijeda, opaža sadašnjost i uvježbava budućnost. Upravo je iz te perspektive analizirao tehnološki razvoj i pitanja koja pred čovječanstvo postavlja umjetna „kvaziinteligencija“, koja mijenja odnose. Razvidno je da imaginacijom teologija odgovara na nova pitanja i izazove te aktualizira svoj odnos prema svijetu.

Četvrto izlaganje, posvećeno temi „Proročka imaginacija i vizija alternativne budućnosti“, održao je izv. prof. dr. sc. Taras Barščevski s Katedre Svetog pisma Novoga zavjeta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Govoreći o izazovima suvremene stvarnosti koji zahtijevaju kreativnu imaginaciju, upozorio je na djelovanje biblijskih proroka, čija je uloga bila kritizirati postojeće stanje, ali i osnaživati zajednicu vjernika.

Imaginacijom prorok oblikuje drukčije, alternativne predodžbe u odnosu na sadašnje stanje. Prorok vidi stvarnost iz perspektive Božje riječi. Proročka imaginacija, odnosno slikoviti način govora, proizlazi iz njegova iskustva susreta s Bogom. Prorok vidi ono što Bog čini. Zato imaginativnu snagu imaju ne samo njegove riječi nego i njegovo proročko djelovanje.

Predavač je naglasio da je, prema Novom zavjetu, Isus bio prorok par excellence. Isus nije samo imao iskustvo Boga nego je bio i jest slika Boga nevidljivoga, onaj koji govori iz iskustva jedinstva s Ocem. U stvarnosti svijeta tražio je slike kojima će prispodobiti kraljevstvo nebesko. To je izazov i za današnji teološki govor.

U raspravama nakon drugog bloka predavanja govorilo se o tome da se imaginacija može koristiti i za stvaranje iluzija i manipulaciju. Političke i religijske strukture mogu je koristiti za opravdavanje moći, stvarajući narative koji opravdavaju postojeći poredak, što zahtijeva kritičku proročku teološku imaginaciju.

Pri kraju VIII. teološkog kolokvija predstavljen je zbornik radova s triju prethodnih teoloških kolokvija, koji su uredili profesori i članovi Društva Martina s. Ana Begić, Ana s. Thea Filipović i Anđelo Maly. Zbornik nosi naslov „Prema sinodalnoj, transparentnoj i uključivoj Crkvi. Teološki prinosi“, a objavljen je u Zagrebu u prosincu 2025. godine u digitalnom obliku te u manjoj nakladi tehnikom digitalnog tiska. Nakladnici su Hrvatska sekcija Europskog društva za katoličku teologiju i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na čijoj je adresi i sjedište Hrvatske sekcije Društva.

Zbornik su predstavili izv. prof. dr. sc. Branko Murić i dr. sc. Ana s. Thea Filipović, koja je dan ranije stekla status profesorice emerite Sveučilišta u Zagrebu. Prof. Murić povezao je tri dijela zbornika ključnim sintagmama i postulatima: od nečujnosti prema slušanju, od moći kao položaja prema autoritetu kao služenju te od uobičajenoga crkvenog samorazumijevanja prema transparentnosti i povjerenju u zajednici.

Na kraju predstavljanja prof. Filipović istaknula je da su radovi u zborniku za neke teme gotovo jedina literatura na hrvatskom jeziku te da je zbornik u digitalnom obliku proteklih mjeseci preuzet više od 500 puta. Predsjednica je također sa zadovoljstvom primijetila da ti kontinuirani teološki razgovori sve više postaju mjestom susreta i forumom dijaloga različitih teoloških pogleda te je svima zahvalila na sudjelovanju.