Braćo i sestre u Kristu!

„Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: ‘Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.’ Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik pristignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova“ (Iv 20,1-8).

Tako nam, braćo i sestre, apostol i evanđelist sv. Ivan, kao prvi vjernik i prvi svjedok Kristova uskrsnuća, prenosi svoje iskustvo uskrsnoga jutra.

Ove tri Ivanove poznate riječi – uđe, vidje i povjerova – podsjećaju nas na one jednako slavne riječi rimskoga vojskovođe Gaja Julija Cezara Veni, vidi, vici (Dođoh, vidjeh, pobijedih), kojima je izvijestio Senat o brzoj pobjedi nad pontskim kraljem Farnakom II. Cezarove riječi su ratničke, one govore o okrutnoj pobjedi smrti nad životom. Ivanove pak riječi govore o miru za kojim svi čeznemo, one svjedoče o pobjedi života nad smrću. Doista, Isusovo uskrsnuće konačna je i trajna pobjeda života nad smrću.

Štoviše, ovo Ivanovo svjedočanstvo sažeto u trima riječima – uđe, vidje i povjerova – vrijedi gotovo jednako kao i samo uskrsnuće. Čemu, naime, Isusovo uskrsnuće ako nema nikakva odjeka u našem životu?

Svjestan te istine i sam apostol Pavao nas poziva: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi“ (Kol 3,1-4).

Uskrsnuće doista svoj puni i pravi smisao postiže tek kada postane događanje našega života i naših odnosa.

Nekad se često na početku liturgijskih slavlja pjevala pjesma „Kriste, u tvoje ime“, koja inače ne pripada čisto liturgijskim pjesmama. Narod je ipak rado i radosno pjevao tu pjesmu, zbog njezine pjevnosti, a i zbog samoga sadržaja.

Treća kitica te pjesme glasi:

„Uskrsli Kriste, Tebi vjerujemo mi

da i naš uskrs jednom mora svanuti,

al’ znamo da za uskrs treba trpjeti,

za život nam snage daj!“

Ti nas stihovi dojmljivo i jezgrovito, sadržajno i životno pozivaju na dioništvo u otajstvu Kristova uskrsnuća.

Uz riječi te pjesme, odnosno molitve, koja nas potiče na uskrsno događanje, svima vama, braćo i sestre, dragi vjernici, kao i svim ljudima dobre volje, želim sretan uskrsni hod, s nadom da ćemo na vrhuncu tog hoda doživjeti i svoj osobni susret s uskrslim Gospodinom.

✠ Ranko Vidović

hvarski biskup