Organizirale su ga tri katoličke udruge iz Samobora: Bratovština sv. Jakova apostola, Bratovština sv. Helene i Obiteljska zajednica žive krunice. Pobožnost je ove godine okupila više od 170 sudionika koji su bdjeli i koračali putevima samoborskog kraja, pohodeći crkve, kapele, pilove i križeve krajputaše, svjedočeći vjeru uoči najsvetijih kršćanskih dana. Među sudionicima bilo je osoba svih životnih dobi, ali su mladi bili najbrojniji. Duhovna pratnja bili su samoborski kapelan Krešimir Cervelin i đakon Mato Zirdum.

Ovogodišnji križonoša bio je Marko Milković iz Bratovštine sv. Helene, a njegov pomoćnik Milan Fresl. Križ su pratili mladići i muškarci u svečanim liturgijskim odijelima, bijelim albama, a u rukama su nosili svjetla, svojevrsne kandelabre kojima su osvjetljavali put.

Procesijom je ravnao Miro Poljak, dugogodišnji sudionik ove pobožnosti, koji je animirao molitvu i razmatranje Muke Gospodina Krista, a na pojedinim je postajama korizmene napjeve predvodio Nedjeljko Pišković.

Poseban naglasak ovogodišnjeg hoda bio je na obitelji. Razmatranja križnog puta bila su prožeta obiteljskom tematikom i mislima o važnosti zajedništva, ljubavi i međusobne potpore. Uz molitvu, sudionici su slušali izvještaje o Muci Gospodina Isusa, proživljavajući Kristov put u tišini samoborskih ulica, šuma i polja.

Osim duhovne dimenzije, ovaj je hod bio i prilika za upoznavanje lokalne baštine. Vjernici su posjetili brojne kapele sa sakralnim blagom samoborske župe, a koje su u ovoj noći postale postaje molitve i mjesta susreta s vjerskom tradicijom.

Na 11. postaji, ispred kuće obitelji Librić, pokraj pila sv. Jakova apostola, sudionicima je podijeljena knjižica „Noćni križni put u Župi sv. Anastazije u Samoboru, prvih deset godina (2015. – 2025.)“ za koju je tekst napisao Radovan Librić, tajnik Udruge Ekosspiritus, jedan od začetnika ove pobožnosti u Samoboru.