“Tri jezerska leptira” nježna je i duboko dirljiva priča koja prvi put izlazi pred čitatelje nakon smrti pape Franje, kako je sam isplanirao uručivši i povjerivši rukopis talijanskom piscu Thomas Leoncini, uz želju da bude objavljen „poslije“. Upravo ta činjenica daje knjizi posebnu snagu – ona se čita kao tiha, ali snažna poruka koja ostaje nakon odlaska.

Riječ je o kratkom, ali snažnom poetskom tekstu koji nadilazi granice žanra i dobi. Iako oblikovana poput bajke, ova priča govori svima – djeci i odraslima – o gubitku, samoći i prisutnosti ljubavi koja ne nestaje. U središtu priče nalazi se dijete koje, suočeno s osjećajem napuštenosti, otkriva da nikada nije samo.

Bez teoloških objašnjenja i velikih riječi, Tri jezerska leptira donosi jednostavnu, ali univerzalnu istinu: ljubav ostaje prisutna, čak i kada se čini da je sve izgubljeno.

U vremenu obilježenom nesigurnošću i gubitkom, ova knjiga dolazi kao nježan podsjetnik na ono bitno – kao „zagrljaj onima koji ostaju“.

Središnja poruka knjige sažeta je u rečenici koja već odjekuje diljem svijeta: „Ljubi i nikada ne prestani ljubiti ovaj svijet.“