Ovo je prikladna prigoda, rekao je Papa u homiliji, prisjetiti se svega dobra koje je Gospodin učinio, te istodobno izraziti svoju zahvalnost mnogim misionarima, misionarkama, dijecezanskim svećenicima, katehistima i vjernicima laicima koji su svoj život posvetili služenju Evanđelju. Oni su prihvatili očekivanja, pitanja i rane vašega naroda, osvjetljujući ih Gospodinovom riječju i postajući znak Božje ljubavi među vama; svojim svjedočanstvom života surađivali su u dolasku Kraljevstva Božjega, ne bojeći se trpjeti zbog svoje vjernosti Kristu, istaknuo je te dodao: “To je povijest koju ne smijete zaboraviti: s jedne strane povezuje vas s apostolskom i općom Crkvom koja vam je prethodila, a s druge vas je pratila u tome da i sami postanete protagonisti navještaja Evanđelja i svjedočenja vjere, ispunjavajući proročke riječi koje je na afričkom tlu izgovorio papa sveti Pavao VI.: ‘Afrikanci, od sada ste vi sami svoji misionari. Kristova Crkva uistinu je ukorijenjena na ovoj blagoslovljenoj zemlji'”.

Od svih i od svakoga traži se osobno zauzimanje koje obuhvaća cijeli život, kako bi vjera, koja se tako radosno slavi u vašim zajednicama i liturgijama, hranila vaše karitativne aktivnosti i odgovornost prema bližnjemu, za promicanje općega dobra, rekao je Sveti Otac.

Djela apostolska nam govore da se, dok su kršćani prisiljeni bježati i raspršuju se, mnogi približavaju Riječi Gospodnjoj i vlastitim očima vide kako bolesni u tijelu i duhu ozdravljaju: to su čudesni znakovi Božje prisutnosti koji donose veliku radost cijelom gradu, istaknuo je Papa te nastavio: “Tako i mi, braćo i sestre, iako osobne, obiteljske i društvene situacije u kojima živimo nisu uvijek povoljne, možemo se pouzdati u Gospodinovo djelovanje, koji daje da klija dobro sjeme svoga Kraljevstva putovima koji su nam nepoznati, čak i kad se čini da je sve oko nas suho, pa i u trenucima tame. S tim pouzdanjem, ukorijenjenim više u snazi njegove ljubavi nego u našim zaslugama, pozvani smo ostati vjerni Evanđelju, naviještati ga, živjeti ga u punini i svjedočiti ga s radošću.”

Osvrnuo se i na geslo pohoda “Krist – svjetlo Ekvatorske Gvineje prema budućnosti nade”, ističući da je danas najveća glad možda upravo glad za budućnošću prožetom nadom, a koja može iznjedriti novu pravednost i donijeti plodove mira i bratstva.

Okupljenima je poručio da budućnost Gvineje prolazi kroz njihove odluke, povjerena je njihovom osjećaju odgovornosti i zajedničkom zalaganju za očuvanje života i dostojanstva svake osobe. Stoga je potrebno da se svi krštenici osjećaju uključenima u djelo evangelizacije i postanu apostoli ljubavi i svjedoci novoga čovještva, napomenuo je Papa te dodao: “Riječ je o sudjelovanju, sa svjetlom i snagom Evanđelja, u cjelovitom razvoju ove zemlje, u njezinoj obnovi i preobrazbi. Mnogobrojna su prirodna bogatstva kojima vas je Stvoritelj obdario: potičem vas da surađujete kako bi ona bila blagoslov za sve. Neka vam Gospodin pomogne da sve više postajete društvo u kojemu svatko prema svojim odgovornostima djeluje u službi općega dobra, a ne pojedinačnih interesa, nadilazeći nepravedne nejednakosti između povlaštenih i zapostavljenih. Neka rastu prostori slobode, neka se uvijek čuva dostojanstvo ljudske osobe: mislim na najsiromašnije, na obitelji u teškoćama, ali i na zatvorenike, često prisiljene živjeti u zabrinjavajućim higijenskim i zdravstvenim uvjetima.”

Braćo i sestre, potrebni su kršćani koji će uzeti u svoje ruke sudbinu Ekvatorske Gvineje. Zato vas želim ohrabriti: ne bojte se naviještati i svjedočiti Evanđelje! Budite graditelji budućnosti nade, mira i pomirenja, nastavljajući djelo koje su misionari započeli prije 170 godina. Neka vas na tom putu prati Bezgrešna Djevica Marija! Neka zagovara za vas i učini vas velikodušnim i radosnim Kristovim učenicima!, zaključio je svoju homiliju papa Lav XIV.