Nadbiskup Puljić sudjelovao na okruglom stolu „Ljudsko bratstvo i sestrinstvo“
FOTO: Zaklada Ljudsko bratstvo // Nadbiskup Želimir Puljić
Novi Travnik (IKA)
U organizaciji Zaklade Ljudsko bratstvo, u srijedu 13. svibnja u Novom Travniku održan je 4. okrugli stol „Ljudsko bratstvo i sestrinstvo“, koji je okupio više od 50 sudionika iz Bosne i Hercegovine i regije – predstavnike vjerskih zajednica, akademske zajednice, institucija vlasti, međunarodnih organizacija i civilnog društva, a jedan od govornika bio je i zadarski nadbiskup u miru Želimir Puljić, izvijestili su iz Zaklade.
Ovogodišnji okrugli stol, posvećen je temi „Kulturni aspekti ljudskog bratstva i sestrinstva“.
Skup je otvorio predsjednik Upravnog odbora Zaklade Ljudsko bratstvo akademik mons. prof. dr. Franjo Topić koji je istaknuo da pitanje ljudskog bratstva i sestrinstva danas nije samo moralni ideal, nego jedno od ključnih civilizacijskih pitanja suvremenog svijeta.
Govoreći o posebnoj odgovornosti Bosne i Hercegovine, istaknuo je kako upravo društva koja su prošla iskustva podjela i nepovjerenja imaju dodatnu odgovornost biti prostori susreta, razumijevanja i obnove povjerenja. „Bosna i Hercegovina zna koliko su mir i povjerenje krhki i dragocjeni. Upravo zato imamo posebnu odgovornost da o bratstvu i sestrinstvu ne govorimo deklarativno, nego ozbiljno i odgovorno“, naglasio je.
Nadbiskup Puljić održao je predavanje „Kultura ljudskog sestrinstva i bratstva kao normativni, etički i politički okvir suvremenih društava“.
Podsjetio je što su dvojica papa govorili o općem bratstvu. Za Ivana Pavla II. bratstvo ljudskoga roda počiva na zajedničkom porijeklu: čovječanstvo je jedna obitelj, a svi ljudi imaju istog Stvoritelja. Njegov nasljednik, papa Franjo, moć bratstva vidi u „kulturi susreta“ kao lijek u ozračju nebrige i ravnodušnosti koja vlada u svijetu.
Spomenuo je da je bratstvo u židovstvu ukorijenjeno u pojmu „Narod Izraela“ i temelji se na vjerskom, povijesnom i obiteljskom zajedništvu. „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga bit je i srž je židovske etike (Lev 19,18)“; rekao je. Naveo je da se bratstvo u islamu temelji na vjeri u jednoga Boga i nadilazi nacionalne, rasne i klasne razlike. Kuran postavlja temelje za takve odnose; tretira vjernike kao jednu veliku obitelj u kojoj se oni „pepoznaju kao braća” (Al-Hujurat, 10). Ta duhovna veza jača je od krvne. Temeljem te povezanosti muslimani su dužni pomagati jedni drugima, naveo je nadbiskup Puljić.
Tim je pregledom protumačio kako monoteističke religije uče i potiču ljude da čine dobro, rade, žive, djeluju i misle pozitivno i konstruktivno.
Nadbiskup je u izlaganju pojasnio da bratstvo nadilazi sve ovozemaljske kategorije. „Ono je božanskog porijekla i želi se utjeloviti i u ovoj ‘suznoj dolini’ ponosne ‘zemljice Bosne’. Jer, tu nam je ‘ostati i postojati’; živjeti, boriti se i biti od pomoći jedni drugima. Ako je ikako moguće ‘biti ono fra Petrovo uho i utočište’. A kad treba ‘i rame za plakanje’“, rekao je nadbiskup.
„Premda je u tom kontekstu bratstvo teška, delikatna a nerijetko nemoguća stvarnost, ono za kršćane i vjernike bilo koje denominacije postaje svetim zadatkom koji valja ostvariti. A to u konkretnom životu znači: ‘Biti glas onih koji glasa nemaju’, te uz to biti i jamac da ljudsko bratstvo nije samo utopija, već moralni imperativ našega vremena. Posljednjih pola stoljeća to su neumorno ponavljali dvojica Papa iz Rima: ‘Religije mogu i moraju biti duša i srce mira’ pisao je Ivan Pavao II. Njezini zakoniti predstavnici trebaju biti ‘stvaratelji i arhitekti ljudskoga bratstva’ zborio je i svjedočio papa Franjo“, zaključio je u interventu nadbiskup Puljić.
Govornici su bili i muftija Mešihata Islamske zajednice Hrvatske prof. dr. Aziz ef. Hasanović, predsjednik Paneuropske unije Srbije prof. dr. Dragan Đukanović, profesorica s Hrvatskih studija u Zagrebu dr. Marija Šerić, direktor Nacionalne galerije BiH prof. Strajo Krsmanović, predsjednik La Benevolencije BiH dr. Vladimir Andrle te profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu dr. Oliver Jurišić čije su poruke dodatno osnažile ključne ideje skupa o važnosti kulture susreta, dijaloga i međusobnog poštovanja.
