„Ako je papa Lav XIII. enciklikom Rerum novarum otvorio dijalog Crkve s industrijskim društvom, čini mi se da papa Lav XIV. enciklikom Veličanstveno čovještvo otvara dijalog s novom tehnološkom civilizacijom koju oblikuju umjetna inteligencija, algoritmi i neurotehnologije. U tom smislu ova enciklika nije tek komentar suvremenih tehnoloških promjena, nego važan teološki i antropološki kompas za vrijeme koje dolazi. Njezin temeljni naglasak nije prvenstveno na tehnologiji, nego na čovjeku. Papa Lav XIV. polazi od uvjerenja da se svaka rasprava o umjetnoj inteligenciji mora vratiti pitanju: tko je čovjek i koja je njegova nezamjenjiva vrijednost? Zato enciklika u središte stavlja dostojanstvo ljudske osobe, koje ne proizlazi iz učinkovitosti, produktivnosti ili tehnološke nadogradnje, nego iz same činjenice da je čovjek osoba stvorena na sliku Božju“, rekao je sugovornik.

Pojasnio je da tehnika nikada, a pogotovo suvremena tehnologija, nije nešto neutralno, što je Sveti Otac prepoznao i naglasio u enciklici. Posebno se osvrnuo na činjenicu da je u transhumanističkom pokretu već prisutna „logika optimizacije“ koja u čovjekovu krhku tijelu vidi nedovoljno učinkovit stroj, koji treba (tehnološki) poboljšati. „Kada Papa kaže da tehnologija nije neutralna, on zapravo podsjeća na jednu staru biblijsku istinu: čovjek je pozvan koristiti stvoreni svijet kao sredstvo služenja životu, ali uvijek postoji opasnost da vlastita djela pretvori u idole. U Svetom pismu idol nije samo kip, nego svaka stvar kojoj čovjek počne pripisivati moć spasenja. Zato je tehnokracija suvremeni oblik stare napasti da se spasenje traži u ljudskoj moći. Tehnologija je dragocjeno oruđe, ali nije spasitelj. Kršćanska vjera podsjeća da čovjek nije stvoren da gospodari svijetom bez granica, nego da odgovorno surađuje s Bogom u djelu stvaranja“, istaknuo je dr. Šehić.