Euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović, a prigodno razmatranje prije mise generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije don Nikola Menalo.

Na susretu su sudjelovali svećenici iz cijele biskupije te redovnici i redovnice iz različitih zajednica koji u svom svakodnevnom životu vrše različite službe u biskupiji i župama ili u svojoj zajednici, različitih su životnih dobi i karaktera, te je predavač svima njima ponudio primjer starozavjetnog proroka Ilije i njegovog života kako bi u njemu potražili odgovore na moguća pitanja svoga poslanja kao i produbljenje motivacije za molitvu i post toga dana.

Generalni vikar Menalo izdvojio je neke trenutke života proroka Ilije koji je imao neobičnu smrt i kasnije se s Isusom i Mojsijem pojavio pred apostolima tijekom preobraženja. U tom kontekstu naglasio je ideju životnog putovanja tijekom kojeg se na vrhuncima planina mogu događati preobrazbe, uz neizbježne uspone i padove na putu.

Veliki prorok Ilija živio je za vrijeme podijeljenog kraljevstva na Izrael i Judeju te je predavač podsjetio na povijesne okolnosti tog vremena. Istaknuo je primjere udovice koja je pomogla proroku da preživi i kraljice Izabele koja ga je željela uništiti te pojasnio neke poznate izraze vezane za proroka poput „šapata laganog lahora“ u kojem se pojavljuje Bog.

„Jedan od razloga zašto je prorok Ilija toliko blizak mnogim vjernicima jest to što ga Biblija ne prikazuje kao nadčovjeka, nego kao čovjeka koji se bori“, kazao je vikar Menalo i nastavio: „Njega je strah nakon najveće pobjede te bježi. To pokazuje da velika vjera u jednome trenutku ne uklanja ljudski strah u drugom. Čovjek može biti danas hrabar, a sutra uplašen.“

Govorio je i o tome kako je Ilija često stajao sam protiv većine te je u jednom trenutku rekao Bogu da je ostao potpuno sam, a Bog mu je dao širu sliku i otkrio da postoji još vjernih ljudi. Naveo je i prorokov umor nakon dugih sukoba, putovanja i napetosti te kako je došao do točke potpunog umora, ali i tada je komunicirao s Bogom koji ga ne kori zbog slabosti nego mu daje odmor, hranu i vrijeme za oporavak. „To je važna biblijska pouka. Ponekad problem nije manjak vjere, nego duboka iscrpljenost od putovanja“, poručio je predavač. Nadalje je skrenuo pozornost na Ilijinu razočaranost nakon velikih napora i susret s Bogom u tišini iako ga je očekivao u sili.

„Što je najljepše kod Ilije? Biblija ne skriva njegove slabosti. On poznaje strah, osjeća samoću, doživljava razočaranje, fizički se i duhovno iscrpljuje, pa ipak ga Bog ne napušta ni u jednom od tih trenutaka. Zato je toliko snažan uzor. Ne zato što nikada nije pao, nego zato što ga je Bog podizao svaki put kada bi posrnuo. U tome mnogi vide put kršćanske svetosti: ne život bez borbi, nego vjernost usred borbi“, zaključio je don Nikola Menalo.

Tijekom euharistijskoga klanjanja koje je uslijedilo, sudionici su molili za postojeća i nova duhovna zvanja.

Misno slavlje na Danu molitve i posta predvodio je biskup Glasnović koji je zahvalio svima na dolasku i potaknuo na promišljanje o tome kako biskup, svećenik, redovnik ili redovnica mogu biti sveti ili blaženi. Naveo je primjer bl. Ivana Dominicija kojega se toga dana u katoličkom kalendaru spominjalo. Blaženik je bio talijanski dominikanac koji je postao dubrovački nadbiskup, a zatim kardinal, i svoj život je posvetio Gospodinu. „I mi se želimo posvetiti. Možda smo poput proroka sv. Ilije u nekom strahu, umoru ili teškoći, ranama. Sve to stavljamo pred Gospodina jer smo se došli okrijepiti da bismo i dalje išli putem koji je pred nama“, rekao je biskup.

Propovijedao je generalni vikar Menalo koji je govorio o Isusu, sv. Iliji i sv. Ivanu Krstitelju kroz sedam životnih etapa poručivši: „Put k Bogu otvoren je za sve. Molimo za odvažnost, da prihvatimo put križa u znanju, kroz služenje i žrtvu. Zahvalimo za dar svećeništva i redovništva koji otvaraju put drugomu. Molimo i za nova duhovna zvanja da prepoznaju poziv kao služenje koje vodi ljude k Bogu.“

Sudionici na susretu su na početku zajedno molili treći čas iz Časoslova, a nakon susreta nastavili su druženje na posnom objedu.

Moderator duhovno-molitvenog susreta koji se svake godine organizira oko svetkovine Presvetog Srca Isusova u Dubrovačkoj biskupiji bio je generalni vikar mons. Ivica Pervan.