Prisutan je bio načelnik Općine Petrijevci Ivo Zelić te brojni vjernici i gosti, među kojima i predstavnici vjernika iz Kiseljaka u Bosni i Hercegovini. Župna zajednica Bogu je uputila zahvalu za plodove zemlje i za trud vrijednih ljudskih ruku. Ovogodišnje su svečanosti bile kruna niza radosnih događanja u župi, koja je nedavno proslavila svoga zaštitnika svetoga Petra apostola te mladu misu vlč. Karla Striškovića.

U homiliji biskup Svalina istaknuo je da je zahvalnost najveći dar koji čovjek može uzvratiti Bogu. Podsjetio je na riječi proroka Izaije o kiši i snijegu koji ne silaze uzalud, nego natapaju zemlju i čine je rodnom te iznio usporedbu s Božjom riječju koja donosi plod u ljudskim srcima. „Čovjek može orati, sijati, gnojiti i čuvati, ali život dolazi od Boga“, poručio je biskup, naglasivši da nas žetva svake godine iznova uči poniznosti: unatoč svemu što suvremeni čovjek može, i dalje ostajemo ovisni o Božjem blagoslovu — o suncu i kiši. Žetvene svečanosti, rekao je, nisu tek običaj iz prošlosti, nego „škola poniznosti“. Poseban naglasak stavio je na dostojanstvo poljoprivrednika, čiji se rad danas nerijetko podcjenjuje. Upozorio je koliko je znoja, neprospavanih noći i molitve utkano u svaku krišku kruha te zahvalio svima koji obrađuju zemlju.

Vodeći se evanđeoskom prispodobom o sijaču, biskup je pozvao vjernike da uz brigu o njivama ne zaborave „njive svojih srca“. Sjeme Božje riječi, rekao je, pada na različita tla — uz put, na kamen, u trnje i na dobru zemlju — a sva se ta tla nalaze u svakome od nas. „Prava žetva nije samo ono što smo požnjeli na poljima, nego ono što je sazrelo u našim srcima i u našim odnosima prema bližnjima“, istaknuo je biskup Svalina. Podsjetio je i da kruh postaje pravi kruh tek kada ga znamo podijeliti s onima koji ga nemaju te potaknuo okupljene da više zahvaljuju nego prigovaraju, više blagoslivljaju nego kritiziraju i više dijele nego gomilaju.

Tijekom prinosa darova pred oltar su doneseni simboli identiteta i rada slavonskoga čovjeka: gruda zemlje kao znak opstojnosti, sjeme i zlatno žito kao znak nade, brašno te kruh kao znak obiteljskoga zajedništva i velikodušnosti darivanja. Uz te zemaljske plodove prineseni su hostija, vino i voda, koji u euharistiji postaju kruhom života i pićem spasenja.

Petrijevačke žetvene svečanosti ove su godine imale i izraženo obilježje solidarnosti: sva prikupljena milostinja s misnih slavlja, kao i dodatni darovi, namijenjeni su potrebama vjernika i djelovanju Srijemske biskupije.

Po završetku misnoga slavlja biskup je okupljene pobliže upoznao s bogatom i burnom poviješću Srijema — od ranokršćanskih korijena u nekadašnjem carskom Sirmiju (današnja Srijemska Mitrovica) i srijemskih mučenika poput svetoga Dimitrija, đakona i mučenika, zaštitnika biskupije, svete Anastazije (Stošije) i svetoga Ireneja, preko svetoga Metoda, srijemskoga metropolita. Spomenuo je i znamenite povijesne događaje vezane uz ovaj prostor — Karlovački mir iz 1699. godine i pobjedu kod Petrovaradina 1716. godine — te teška stradanja i progone hrvatske katoličke zajednice u Srijemu tijekom 20. stoljeća i u Domovinskom ratu.

Podsjetivši da je Srijemska biskupija ponovno uspostavljena kao samostalna 2008. godine, biskup je istaknuo da ona danas broji 31 župu i oko 45.000 katolika. Pozvao je vjernike na molitvu, povezanost i hodočašća u Srijem: „Hvala vam što nas prepoznajete kao svoje i što osjećamo da nismo zaboravljeni.“

U ime lokalne zajednice biskupa je pozdravio načelnik Ivo Zelić, izrazivši zahvalnost za njegov dolazak i predvođenje mise te je poručio da su vrata Petrijevaca biskupu i Srijemskoj biskupiji uvijek širom otvorena.

Svečano misno slavlje zaključeno je porukom da svaki vjernik u svojoj obitelji, župi i općini bude svjedokom uskrsloga Gospodina.