Oproštajni program započeo je prijepodne misom u Hrvatskom misijskom središtu u San Justu, gdje je euharistijsko slavlje predvodio provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić u zajedništvu s kustodom Franjevačke kustodije sv. Jeronima u Zadru fra Tomislavom Šankom te fra Josipom Peranićem. Središnje oproštajno slavlje održano je potom u Hrvatskom misijskom centru sv. Nikole Tavelića na Teharu, gdje se okupio velik broj hrvatskih vjernika iz Buenos Airesa i okolice. Misu je također predslavio fra Ivica, uz suslavlje fra Tomislava i fra Josipa.

U propovijedi je fra Ivica istaknuo da je dugogodišnje služenje u Argentini učinilo tu zemlju fra Josipovim drugim domom. „Hrvatske zajednice postale su njegova proširena obitelj s kojom je dijelio molitvu, radosti i teškoće. Krstio je djecu i unuke hrvatskih iseljenika, pratio obitelji kroz život i pomagao da sačuvaju vjeru i svoj identitet. Mudrost o kojoj govori Salomon nije u tome da čovjek ima odgovor na svako pitanje, nego da ostane vjeran svom pozivu, bude uz ljude i ustraje u svakodnevnim malim djelima, vjerujući da Bog od njih stvara veliko dobro“, naglasio je.

Dodao je kako Pavlove riječi da Bog u svemu djeluje na dobro ne znače da su bolest, starost ili slabost same po sebi dobre, nego da nijedan dio života nije izgubljen kada ga čovjek preda Bogu. „Vrijednost čovjeka ne proizlazi iz njegove učinkovitosti ili sposobnosti, nego iz činjenice da je pred Bogom neizmjerno dragocjen. Dolaskom starosti dolazi trenutak kada onaj koji je desetljećima nosio druge dopušta da njega nose braća. To nije poraz, nego znak istinskog bratstva i odgovornosti zajednice koja zahvalno prima natrag svoga brata“, poručio je provincijal Jagodić.

Dodao je da je fra Josip pronašao svoje životno blago u Kristu. „Zbog toga je ostavio domovinu, prihvatio daleku zemlju, drugi jezik i novu kulturu te darovao svoj život narodu kojem je bio poslan. Mnogi plodovi njegova rada možda nikada neće biti zapisani u kronikama, ali ostaju zapisani u srcima ljudi i pred Bogom“, istaknuo je, među ostalim, fra Ivica.

Nakon popričesne molitve, okupljenima se obratio kustod fra Tomislav, koji je u zahvalnom govoru, uime Franjevačke kustodije sv. Jeronima, zahvalio fra Josipu na gotovo četrdeset godina misionarskog služenja. „Kad su prvi hrvatski franjevci stigli u Argentinu, nisu tražili bogatstvo ovoga svijeta. Tražili su jedno drugo blago, a to su hrvatske obitelji koje su daleko od domovine željele sačuvati vjeru, jezik, običaje i nadu. Te su obitelji bile prvo blago hrvatskih franjevaca u Argentini i ti su fratri postali njihovo blago. Među njima je i naš brat fra Josip“, istaknuo je fra Tomislav.

Dodao je da je fra Josip više od četrdeset godina dijelio je život sa zajednicom u Argentini. „Krstio je mnogo djece, pripremao mlade za sakramente, blagoslivljao brakove, ispraćao pokojne, tješio u teškim trenutcima, radovao se s onima koji su se radovali i nosio križ s onima koji su plakali… Toliki susreti, razgovori, ispovijedi, mise, hodočašća, vjeronauci i obični svakodnevni trenuci utkali su se u živote mnogih ljudi. Takve se stvari ne mogu izmjeriti statistikama. One ostaju zapisane u srcima ljudi i pred Bogom“, poručio je kustod Šanko.

Istaknuo je njegovu predanost naviještanju Evanđelja, očuvanju hrvatske vjere, jezika i identiteta među iseljenicima te dubok trag koji je ostavio u životu hrvatske zajednice u Argentini. „Dragi fra Josipe, danas ti želimo reći jedno veliko i iskreno hvala. Hvala za tvoju vjernost. Hvala što si ostao onda kada nije uvijek bilo lako. Hvala što si svjedočio da se Evanđelje može živjeti tiho, ustrajno i bez velike buke. Hvala za svaku svetu misu koju si slavio, za svaku molitvu koju si prikazao za ovu zajednicu i za svaki trenutak kada si bio brat i pastir svome narodu. Danas ujedno zahvaljujemo i svima vama, dragi vjernici. Vi ste razlog zbog kojega je ova misija postojala. Vi ste kroz desetljeća svojim životom, svojom vjerom i ljubavlju prema hrvatskim korijenima pokazali da udaljenost od domovine ne znači udaljenost od Boga. Zajedno ste gradili crkvu koja nije bila samo građevina, nego obitelj okupljena oko Kristova oltara“, istaknuo je, među ostalim, fra Tomislav.

Nakon njega okupljenima se obratio i fra Josip Peranić, zahvalivši dragome Bogu na daru svoga poziva, svojoj franjevačkoj braći, dobročiniteljima i svim hrvatskim obiteljima koje su ga tijekom desetljeća prihvatile kao svoga svećenika i prijatelja. Po završetku slavlja zajedništvo je nastavljeno ručkom u centru „Pico“, gdje su se članovi hrvatske zajednice nastavili družiti i zahvaljivati fra Josipu na svemu što je učinio za hrvatsku misiju u Argentini. Zahvala je upućena i gospođi Martini Prpić, koja je koordinirala organizaciju oproštajnog programa, kao i svim njezinim suradnicima, hrvatskim društvima i udrugama te brojnim volonterima koji su organizirali oproštaj od fra Josipa.

„Povratkom fra Josipa Peranića u domovinu završava jedno veliko poglavlje hrvatske franjevačke prisutnosti u Argentini. Hrvatska misija trenutačno ostaje bez stalnoga hrvatskog svećenika, a svi izražavaju nadu da će Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu u skoroj budućnosti pronaći novoga pastira koji će nastaviti skrb za hrvatske vjernike. Ovaj oproštaj bio je ujedno i pogled prema budućnosti. Hrvatska zajednica već se priprema za 2029., kada će se obilježiti stota obljetnica djelovanja hrvatskih franjevaca među Hrvatima u Argentini“, objavljeno je na mrežnoj stranici Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru.