Svečanu misu predvodio je zlatomisnik preč. Mile Šajfar u zajedništvu s gospićko-senjskim biskupom Markom Medom, šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem te okupljenim svećenicima. Propovijedao je duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu vlč. Stjepan Matezović.

Polazeći od riječi osmoga psalma: „Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?“, vlč. Matezović govorio je o Božjoj darežljivosti prema čovjeku, a na poseban način prema onome kojega Bog poziva u svećeničku službu. Istaknuo je kako je svećenik čovjek kojega je Bog dotaknuo posebnim pozivom, pomazao njegove ruke da narodu donosi Krista te ga poslao naviještati Božju riječ u zgodno i nezgodno vrijeme.

Osvrnuvši se na pedeset godina svećeničkoga života preč. Šajfara, istaknuo je kako to nije samo priča o čovjeku koji je uvijek bio snažan, nego ponajprije o Bogu koji se čovjeka spominje, pohađa ga i ostaje mu vjeran. U tim su godinama sadržani brojni susreti, prijeđeni kilometri, slavljene euharistije, ispovijedi, krštenja, vjenčanja, smrti, radosti i križevi, ali iznad svega trajna Božja prisutnost, rekao je vlč. Matezović.

Na kraju propovijedi okupljeni su pozvani na molitvu za nova duhovna zvanja i za mlade ljude spremne radosno živjeti i svjedočiti svećenički poziv.

Na završetku misnoga slavlja zlatomisniku je čestitku uputio biskup Medo. Zahvaljujući zajedno s njime Bogu za pedeset godina svećeničkoga služenja, biskup je istaknuo kako veliki jubilej preč. Šajfara predstavlja ponajprije svjedočanstvo vjernosti Gospodinu koji ga je pozvao i tijekom svih godina pratio svojom milošću.

Biskup Medo poslužio se riječima svetoga pape Pavla VI. iz njegova razmišljanja Naše svećeništvo, u kojemu svećenicima preporučuje da trajno čuvaju divljenje i zadivljenost pred Božjim otajstvima, kako bi im ono što svakodnevno slave uvijek ostalo novo te kako bi njihovo srce neprestano drhtalo pred ljepotom, dubinom, veličinom, čudom i dobrotom Božjom.

Obraćajući se zlatomisniku, biskup je istaknuo kako je preč. Šajfar tijekom pedeset godina upravo s takvim duhom divljenja i zahvalnosti služio povjerenom Božjem narodu. Poželio mu je da ga svjetlo Evanđelja i divljenje pred sakramentima i službom koju obnaša nikada ne napuste jer upravo to divljenje uvijek iznova pomlađuje svećeničko srce.

Preč. Mile Šajfar zaređen je za svećenika 1. kolovoza 1976. godine. Tijekom pet desetljeća pastoralnoga djelovanja ostavio je dubok trag u župnim zajednicama u kojima je služio. Vjernici ga osobito cijene zbog njegove predanosti, jednostavnosti i nesebičnoga služenja Crkvi i ljudima, izvijestili su iz Gospićko-senjske biskupije.