Kardinal Baldassarre Reina, generalni vikar pape Lava XIV. za Rimsku biskupiju, na kraju je odbio dopustiti slavljenje mise zadušnice.

Ceremonija je bila unaprijed isplanirana, a bazilika je zbog tog događaja iznimno trebala biti otvorena u kolovozu. Odluka je promijenjena nakon što su otkrivene informacije o D’Amarijevoj aktivnoj uključenosti u slobodno zidarstvo.

Prema „La Nuova Bussoli“, kler odgovoran za baziliku u početku nije znao za njegovu pripadnost masonskoj loži Veliki orijent Italije (tal. Grande Oriente d’Italia, GOI), najstarijoj i najvećoj regularnoj slobodnozidarskoj velikoj loži u Italiji, osnovanoj 1805. godine.

D’Amario je bio cijenjeni klasični gitarist i profesor na Konzervatoriju „San Pietro a Majella“ u Napulju. Tijekom godina surađivao je s Enniom Morriconeom, a dijelovi skladbi koje je izvodio na gitari našli su se u filmskoj glazbi za filmove „Za šaku dolara“, „Za dolar više“, „Dobar, loš, zao“ i „Bilo jednom na Divljem zapadu“.

Nakon glazbenikove smrti njegove veze s masonerijom javno je potvrdio Veliki orijent Italije. U objavljenom in memoriamu organizacija ga je predstavila kao osnivača rimske lože „Giuseppe Leti“ i autora službene himne Velikoga orijenta Italije. D’Amario je također dvaput vodio Regionalni kolegij časnih majstora Lacija i služio kao savjetnik Reda.

Te su informacije prenesene rektoru bazilike, biskupu Antoniju Staglianòu, predsjedniku Papinske teološke akademije. Nakon što ih je provjerio, kontaktirao je kardinala Reinu. Papin generalni vikar za Rimsku biskupiju, nakon konzultacija s pravnim odjelom Biskupije, odbio je dopustiti slavljenje mise zadušnice. Biskup Staglianò potom je primio i pisanu potvrdu te odluke.

Rektor bazilike razgovarao je i s pokojnikovom kćeri. Prema njezinu iskazu, nije znala za članstvo svoga oca u masoneriji. Crkvene vlasti također nisu dobile informacije koje bi upućivale na to da je D’Amario prije smrti napustio masonsku organizaciju.

Na kraju je u obiteljskom okružju održana samo molitva u prisutnosti svećenika, ali bez slavljenja svete mise i bez liturgijskoga ruha. Biskup Staglianò istaknuo je da je u budućnosti moguće slaviti svetu misu za preminuloga.

Odluka kardinala Reine u skladu je s nepromijenjenim stavom Katoličke Crkve prema aktivnom članstvu u masonskim organizacijama. U Deklaraciji Kongregacije za nauk vjere iz 1983. navodi se da negativna prosudba Crkve o masonskim udrugama ostaje nepromijenjena jer se njihova načela smatraju nespojivima s katoličkim naukom. U studenome 2023. Dikasterij za nauk vjere ponovno je potvrdio nespojivost aktivnog članstva u masoneriji s naukom Crkve.

Slučaj D’Amario pokazuje da, unatoč dijalogu koji se proteklih godina vodio između predstavnika Crkve i osoba povezanih s masonerijom, doktrinarni stav Crkve o tom pitanju ostaje nepromijenjen, izvijestio je ekai, a prenosi KTA.