U katedrali su se okupili vjernici grada Varaždina, prijatelji, obitelj i rodbina pokojnog biskupa Culeja. Nakon mise održana je glazbeno-meditativna večer s programom naslovljenim po biskupovu geslu Vita et pax (Život i mir).

Uvodeći u misno slavlje, biskup Radoš podsjetio je na riječi biskupa Culeja izrečene u propovijedi jedne Vazmene noći: „Kristovo uskrsnuće zasadilo je cvijeće na grobove naših pokojnika. Zapalilo je svijeće kao znak međusobne povezanosti. Kao znak da mi živi nakon Kristova uskrsnuća nismo od mrtvih odijeljeni. Usko smo s njima povezani jer Kristovim uskrsnućem je započelo i naše uskrsnuće.“

Tumačeći liturgijska čitanja, u homiliji se biskup Radoš posebno zaustavio na evanđeoskoj prispodobi o radnicima u vinogradu.

Istaknuo je kako je neobičnost vinogradara u tome što tijekom dana više puta izlazi tražiti radnike ne brinući samo o vinogradu, nego o ljudima koji stoje besposleni, ljudima koje je društvo možda stavilo na stranu. Vinogradar ih pokreće, vraća u život i daje im mogućnost da ponovno budu korisni.

„Ovaj vinogradar ne stavlja njihov rad u prvi plan, nego njihovu ljudsku potrebu“, protumačio je biskup Radoš, dodavši kako je Božja logika drukčija od ljudske logike računanja i mjerenja zasluga.

Bog, rekao je, nije „hladni računovođa koji će izvagati koliko netko doprinosi“, nego onaj koji osjeća koliko je čovjeku potrebno i to mu daje. Njegova je logika „logika preobilja i to svakome“, pojasnio je.

U tome je biskup Radoš prepoznao i važnu poruku za vjernike: nije dovoljno sebe promatrati kao one koji su „prvi došli“ i koji zbog toga imaju pravo očekivati više. Svatko se može prepoznati i među onima koji su došli posljednji, a Božja ljubav prema svakome ostaje potpuna, poručio je.

„Mjera njegove ljubavi je uvijek savršena i prema onima posljednjima i onima prvima“, istaknuo je biskup Radoš.

Govoreći o radnicima koji su cijeli dan proveli u vinogradu, biskup Radoš njihovu nagradu nije povezao samo s primljenom plaćom, nego s radošću što su svojim radom mogli pridonijeti dobru.

„Zar ima veće radosti do spoznaje i vjere da smo doprinijeli da bar malo bude više ljubavi u našemu svijetu?“, upitao je biskup Radoš, zaključujući kako se upravo takva poruka može prepoznati u propovijedima, nagovorima i porukama biskupa Culeja.

Evanđeosku sliku vinograda povezao je s pozivom i služenjem pokojnog biskupa. Biskup Marko, rekao je, otišao je radostan, vjerujući da je primio onu nagradu koja nije bila razlog njegova odlaska u svećeništvo niti njegova postajanja biskupom, nego nagradu onoga koji beskrajno voli.

„Ako je nagrada ljubav, onda je ona neizmjerna“, zaključio je biskup Radoš.

Nakon misnog slavlja u katedrali je održana glazbeno-meditativna večer Vita et pax. Program je priređen kao svojevrsni glazbeni i meditativni spomen na prvoga varaždinskog biskupa.

Sudjelovali su Komorni vokalni ansambl Donum, narator Leon Žganec-Brajša te orguljaš i umjetnički voditelj Višeslav Jaklin. Izvedena su djela Johanna Sebastiana Bacha, Heinricha Schütza, Franje Dugana, Antona Brucknera, Giovannija Pierluigija da Palestrine, Georga Böhma i Karla Jenkinsa, kao i završna marijanska pjesma „Lijepa si, lijepa“ u obradi Anđelka Igreca.

Glazbeni program bio je isprepleten riječima samoga biskupa Culeja: od ulomaka njegove uskrsne poruke iz 1998. i gostovanja u emisiji „Idi za srcem“ Hrvatskoga katoličkog radija 2000. do dijelova homilije na dan njegova ustoličenja za varaždinskog biskupa 1997. godine.

Time je večer završila u znaku poruka koje su obilježile služenje biskupa Culeja: poruke života i nade u Kristovo uskrsnuće, poziva na dobrotu i ljubav prema svakom čovjeku te njegova predanja Bogu i povjerenja u Marijin majčinski zagovor. U jednoj od poruka koje su se čule tijekom večeri biskup Culej je podsjetio: „Dobrota ostaje! Ljubav ne umire!“, izvijestili su iz Varaždinske biskupije.