Sveti Otac je u propovijedi na misi koju je predvodio na šetalištu luke više od 25 tisuća vjernika potaknuo da budu zajednica spremna za prihvat.

Osvrnuo se na Petrovu ispovijest vjere: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“, koja poziva da nakon dvije tisuće godina na obnovu te iste vjere kako bi se pronašao put koji vodi u život: „Put Boga koji se stavlja u službu čovječanstva, Učitelja koji se saginje i pere noge svojim učenicima, Pastira koji se žrtvuje za svoje stado. Upravo u tom svjetlu gledamo gestu Isusa koji predaje ključeve Petru, jer u Crkvi, na svakoj razini, autoritet je služenje.“

Petrov nasljednik u gesti predaje ključeva Petru, a time i poslanja „vezivanja i odrješivanja“ vidi dvostruko značenje: ulogu onih koji izvršavaju vlast u Crkvi, ali i stil i zadaću koja obuhvaća svaku krštenu osobu, odnosno zadaću zagrliti, ponovno sjediniti, prihvatiti, oprostiti i osloboditi svakoga tko je zarobljen grijehom i njegovim posljedicama.

„To je, među vama, vrlo dobro svjedočio sluga Božji don Oreste Benzi, koji je govorio: ‚Naš je poziv u tomu da se dopustimo suobličiti Kristu siromahu, Kristu slugi, Kristu koji iskupljuje grijehe svijeta, Kristu, utjelovljenom Bogočovjeku koji živi među nama u obliku izravnoga dijeljenja, počevši od posljednjih‘“, naglasio je.

Osvrćući se na odlomak proroka Izaije iz prvoga čitanja, koji govori o Šibni, kojemu je bio povjeren veliki projekt vjerske, moralne i društvene obnove u Jeruzalemu, ali koji je potom skrenuo s puta zbog zloporabe vlasti i nedozvoljenog gomilanja bogatstva, Papa je istaknuo: „Zaboravio je da najvažnija stvar pustolovine u koju ga je uključio Gospodin nisu bila gospodarska sredstva i moć, nego mogućnost da preko njih promiče plan obnove za dobrobit cijele zajednice“.

Među ostalim je poručio: „Sve što jesmo i što imamo dar je od Boga, povjeren nam kako bismo, u njegovim rukama, mogli biti jedni drugima instrumenti spasenja u pravednosti, počevši od mjesta i osoba s kojima svakodnevno živimo i radimo, da bismo se, velikim i otvorenim srcem, okrenuli svijetu“.

Rimski biskup je u propovijedi spomenuo i posjet svetoga Ivana Pavla II. Riminiju 1982., koji je već tada istaknuo da odmor ne znači odvajanje od sebe, nego susret sa samim sobom i pomirenje sa svojim najdubljim bićem.

„Svijet u kojemu živimo nudi brojne oblike razonode, od kojih neki, međutim, vode do raspršenja i propasti, a ne do istinskoga ‚povratka u sebe‘, te ostavljaju prazninu u srcu. Neki ih nazivaju ‚bijegom‘, kao da je običan život zatvor iz kojega treba pobjeći. Ali znamo da najistinitije mjesto za okrjepu, za susret s Bogom i istinski susret jedni s drugima, nije vani, u kaosu, nego u nama samima, u dubini naše duše“, poručio je papa Lav XIV.

Stoga je svaki kršćanin pozvan njegovati i prenositi to iskustvo, primajući s jednakom predanošću one koji traže zasluženi odmor nakon godine rada i one ranjene u tijelu i duhu, koji traže utočište, hranu i pomoć daleko od domovine, objavio je Vatican News.