Riječ je o tri svečeve kosti: zglobna glava stegna (glava bedrene kosti); dio lijevog lakatnog zgloba i donji kraj desne palčane kosti. Relikvijama je pridružen izvorni Zapisnik sastavljen 1. rujna 1898., a kojega potpisuje komisija koju su činili: dr. Filip Franjo Nakić, splitski biskup, dr. Josip Marčelić, dubrovački biskup, don Frane Bulić, kanonik don Miho Pavlinović i don Luka Burica kao zapisničar. Uz potpisnike komisiju su još sačinjavali; Antun Bezić, prof. i don Srećko Ivić.

Navedena je komisija, kako stoji u Zapisniku, toga dana obavila „recognitio“ sarkofaga u kojemu su bili zemni ostatci svetoga Anastazija, suzaštitnika Splitsko-makarske nadbiskupije, ispod glavnoga oltara u bazilici na Marusincu. Svečeve je kosti iz dotad netaknutog sloja zemlje pronašao i izvadio upravo don Frane Bulić. Nakon što su stručno pregledane, voditelji komisije su ih zajedno sa Zapisnikom zatvorili u metalnu kutijicu, pečatirali biskupovim pečatom i povjerili na trajno čuvanje prasvetištu Gospe od Otoka.

Iako je ovaj Bulićev pronalazak poznat arheološko-povijesnoj struci, jer je o njemu sam Bulić pisao 1899. te poznati arhitekt i istraživač Eynar Dyggve 1932., ponovni je pronalazak svečevih kostiju značajan za vjernički narod.

Odlukom splitsko-makarskoga nadbiskupa Zdenka Križića, moći sv. Anastazija su na njegov blagdan, 26. kolovoza, bile izložene tijekom mise u solinskom prasvetištu. Sv. Anastazije časti se i kao zaštitnik vjeroučitelja laika.

Sveti Anastazije, solinski mučenik, ubijen je za Dioklecijanova krvavog progona kršćana godine 304. Podrijetlom iz Akvileje, doselio je u Salonu pomagati mjesnu Crkvu u teškim vremenima. Po zanimanju je bio bjelilac sukna. Prema predaji ubijen je utapanjem u salonitanskoj luci vezanim mlinskim kamenom o vratu. Njegovo je tijelo dala izroniti pobožna kršćanka Asklepija i pokopala ga u obiteljskom mauzoleju. Kasnije je na tom mjestu, njemu u čast podignuta velebna bazilika, na današnjem Marusincu, prenosi Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.