Slavlje je počelo misom u kojoj je biskup Štironja u propovijedi progovorio o glazbi u liturgiji. „U našim bogoslužnim slavljima liturgijska glazba zauzima vrlo važno mjesto i ima veliko značenje. U obredniku ‘Blagoslovi’, o orguljama čitamo: ‘Kad prate pjevanje ili sviraju, dodaju sjaj svetim činima, prate božanske hvale, a potpomažu molitve vjernika i srca im uzdižu Bogu.’ Koliko Katolička Crkva cijeni orgulje, najbolje potvrđuje njihova prisutnost u našim katedralama i drugim crkvama.“

Evanđelje dana bilo je o mudrim i ludim djevicama koje čekaju zaručnika (Mt 25,1-13). Mons. Štironja je tu sliku Crkve koja čeka, koja znade što čeka i bogoslužje koje je škola toga čekanja, povezao s događajem kolaudacije, glazbom i orguljama. „Orgulje imaju svoj mehanizam, mnoštvo cijevi, sviraonik, registre, motor koji stvara zrak. Sve mora biti na svom mjestu, naštimano i usklađeno da bismo dobili zvuk. Cijevi, sa svojim piscima, dominiraju, no one nisu dovoljne. Bez zraka su nijeme, potreban je dah koji oživljava svirala i osmišljava cijevi. Sveto pismo govori kako Bog čovjeku udahnjuje dah života. Duh Sveti je Božji dah koji oživljava. Orgulje da bi oživjele i zasvirale, trebaju zrak koji prolazi kroz njihova svirala i cijevi. Orgulje, gledano izvana, mogu savršeno izgledati, ali ako nema zraka, ništa ne znače. Tako i čovjek, može izvana savršeno izgledati, ali ako nema ‘ulja’, ako nema Božjega Duha – unutarnjeg života, gubi svoj smisao“.

„Ove obnovljene orgulje imaju svoju vrlo važnu poruku: nije dovoljno imati instrument, potrebno je da kroz njega prostruji zrak, potreban mu je dah. Tako i kod čovjeka. Nije dovoljno imati tijelo pa taman bilo i živo; potrebno je dopustiti Bogu da kroz to tijelo protekne duh i dah Duha Svetoga”, kazao je mons. Štironja. 

Ulje vjere se ne može niti kupiti niti posuditi, istaknuo je biskup. “Kao pojedinci i kao zajednica, možemo puno toga lijepoga imati izvana, a iznutra biti prazni: ‘trublja što ječi ili cimbal što zveči’. Možemo imati lijepe crkve, lijepe obrede, vrhunsku glazbu i prekrasne orgulje – a ipak ne čuti Boga. Glazba sama po sebi ne spašava, može otvoriti srce za Boga koji spašava, ali nas ne može spasiti. Krist, samo Krist, jest i može biti naše ufanje i spasenje”.

„Orgulje bi se moglo promatrati kao sliku same Crkve. Mnoštvo različitih cijevi, dužih i kraćih, velikih i malih, tanjih i debljih, snažnih i nježnih. Svaka ima svoje mjesto i svoju boju zvuka. Sama za sebe jedna cijev ne može proizvesti ono što može cijeli instrument. A kada se sve povežu i ujedine, kada kroz njih prostruji isti duh i dah, tada nastaje sklad. Nije li to prekrasna slika Crkve”, upitao je mons. Štironja. Dirigent te skladne simfonije, „nije čovjek, nego Krist”. 

Na kraju mise preč. Rikardo Lekaj, generalni vikar Porečke i Pulske biskupije te župnik pulske katedralne župe napomenuo je da je to bila i misa zahvalnica za sve donatore, dobročinitelje i suradnike koji su svojim darom, znanjem i trudom pridonijeli obnovi katedralnih orgulja, u godini u kojoj pulska katedrala obilježava i 25. obljetnicu postavljanja tih orgulja. 

Uslijedio je koncert, a najprije se obratila Elena Roce koja je zahvalila župniku na povjerenju i prihvaćanju te inicijative, ali i biskupiji na podršci. Na svečanom orguljaškom koncertu nastupili su: Eduard Kancelar, Krešimir Klarić, Jeroen Koopman i Elena Roce, prenose iz Porečke i Pulske biskupije.