Osvrćući se na proslavu stote obljetnice, istaknuo je važnost zahvalnoga i pomirenoga pogleda na prijeđeni put. Jubilej je, prema njegovim riječima, bio prigoda prepoznati dobro koje je Bog činio među vjernicima, ali i iskreno prihvatiti ono što je u prošlosti bilo teško i nesavršeno. Završetak jubileja uvodi Riječku nadbiskupiju u novu etapu njezina crkvenoga hoda, poručio je, a ta nova etapa započinje pastoralnom godinom u kojoj sinodalni proces treba sve više postajati načinom života župa, zajednica, pastoralnih vijeća, pokreta i ustanova.

Podsjećajući na završni dokument XVI. redovne opće skupštine Sinode biskupa, nadbiskup je istaknuo da sinodalni proces nije završio završetkom skupštine, nego se nastavlja u fazi provedbe. Za Riječku nadbiskupiju to znači prijeći od pojedinačnih sinodalnih iskustava prema trajnoj kulturi slušanja, sudjelovanja i suodgovornosti. Pritom je potrebno napustiti pitanje „tko o čemu odlučuje?“ i usmjeriti se prema važnijemu pitanju: kako zajedno razlučivati što Duh Sveti danas govori Crkvi.

Jedan od glavnih naglasaka Pastoralnoga plana i programa Nadbiskupije u novoj pastoralnoj godini stoga je formacija u sinodalnom duhu. Ona se osobito odnosi na postojeća tijela sudjelovanja i njihove članove, ali se ne može ograničiti samo na njih. Sinodalni način života tiče se svih članova Božjega naroda jer su svi po krštenju pozvani sudjelovati u životu i poslanju Crkve, poručio je nadbiskup.

„Sinodalnost se ne može naučiti samo govoreći o njoj. Učimo je živeći je“, rekao je nadbiskup Uzinić, izdvojivši zajedničku molitvu, međusobno slušanje, razgovor u Duhu, zajedničko razlučivanje i preuzimanje odgovornosti kao konkretne načine takva života.

U nastavku je naglasio da se o sinodalnosti ne treba samo razgovarati, nego i djelovati. Upozorio je na opasnost da pastoralnih aktivnosti bude mnogo, a zajedništvo slabo, da bude mnogo sastanaka, a malo stvarnoga slušanja, ili da se pojedine stvari nastavljaju činiti samo zato što su se tako činile uvijek. Zato su, istaknuo je, potrebne i razboritost i hrabrost – razboritost da se sačuva i razvija ono što je dobro i plodonosno te hrabrost za nove korake ondje gdje dosadašnji načini više ne odgovaraju zahtjevima vremena i poslanja.

Sinodalnost se treba prepoznati u načinu na koji Crkva slavi, naviješta, odlučuje, služi i upravlja dobrima, ali i u njezinoj brizi za siromašne i ranjive te u nastojanju da dopre do onih koji su se udaljili ili se više ne osjećaju dijelom crkvenih zajednica. Takva Crkva, naglasio je nadbiskup, treba biti Crkva otvorenih vrata, Crkva koja gradi nove odnose i u kojoj svi krštenici otkrivaju svoju suodgovornost za zajedničko poslanje.

Nova pastoralna godina ima i konkretan cilj. U prvoj polovici 2027. godine mjesne Crkve pozvane su održati skupštine vrednovanja u okviru prve etape puta prema Crkvenoj skupštini 2028. godine. Ta je etapa označena riječju „spominjati se“. Za Riječku nadbiskupiju to ima posebno značenje nakon proslave stote obljetnice. Vjernici su pozvani ponovno pogledati prijeđeni put i zapitati se čime ih je Gospodin iznenadio svojim djelovanjem, što je među njima sazrelo, za što mogu zahvaliti, što je urodilo dobrim plodom, ali i gdje su ostali nedovršeni i koga nisu dovoljno čuli, poručio je nadbiskup.

Tijekom pastoralne godine, nastavio je, na različitim će se razinama mjesne Crkve održavati susreti na kojima će se, osobito metodom razgovora u Duhu, ponovno slušati jedni druge i razlučivati ono što je tijekom dosadašnjega sinodalnog hoda proživljeno i naučeno. Pritom je važno čuti i one čiji se glas rjeđe čuje: mlade, siromašne i ranjive, osobe koje se osjećaju na rubu crkvenih zajednica te one koji su se od Crkve udaljili ili prema njoj osjećaju nepovjerenje.

Pozvao je nadbiskupijska tijela i vijeća, kao i svaku župu, zajednicu, pokret i ustanovu, da tijekom godine pronađu vrijeme za zajedničku molitvu, slušanje i razlučivanje. Pritom, istaknuo je, cilj nije uvođenje novih obveza ni stvaranje novih programa samo zato da bi ih bilo više. „Želimo učiti drugačije živjeti ono što već jesmo i ono što već činimo“, poručio je.

U drugom dijelu Svećeničke skupštine predavanje o teološko-pravnom utemeljenju ustanovljenih krsnih službi održao je svećenik Goran Žan Lebović Casalonga. Predstavljeni su povijesni razvoj, teološki temelj i današnje kanonsko uređenje ustanovljenih službi.

Završni dio skupštine bio je posvećen obavijestima nadbiskupijskih pastoralnih odsjeka. Voditelj Ureda za mlade Kristian Perković pozvao je svećenike na suradnju te najavio nekoliko projekata, među kojima su dekanatski susreti krizmanika u veljači 2027. godine. Župnike je također potaknuo da mlade iz svojih župa upute na Vidformaciju i uključe ih u projekt „72 bez kompromisa“.

Voditelj Odsjeka za kršćansku inicijaciju odraslih osoba Karlo Stipeč predstavio je programe toga odsjeka te istaknuo da se prijave za novi ciklus priprave primaju do 6. listopada.

Voditelj Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije Ivan Nikolić pozvao je svećenike da podrže programe Ureda i potaknu župljane na uključivanje, osobito u programe priprave za brak, Roditeljske i Obiteljske škole te na Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. U pripreme za susret u Riječkoj nadbiskupiji uključilo se 16 župa, a dosad su popunjena tri autobusa.

Aktivnosti koje će se održavati tijekom nove pastoralne godine najavio je vikar za pastoral Mario Gerić, dok je moderator skupštine bio generalni vikar Mario Tomljanović. Skupština je započela Molitvom trećeg časa, a zaključena molitvom Anđeoskog pozdravljenja koju je predvodio nadbiskup Uzinić, prenosi Ured za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije.