Svečano misno slavlje u zajedništvu s domaćim župnikom fra Ivanom Široki, TOR, predvodio je savjetnik Apostolske nuncijature u Malaviju i Zambiji mons. Dario Paviša. U propovijedi je mons. Paviša povezao radost zajedničke molitve i pjesme s evanđeoskom porukom o Kristu koji hrani mnoštvo.

Vjernicima je prenio vlastito iskustvo boravka među siromašnim zajednicama, gdje je susreo ljude koji su bili spremni prijeći desetke kilometara kako bi sudjelovali u višednevnom crkvenom slavlju. Muškarci su dolazili biciklima, žene i djeca pješice, a zatim su danima ostajali uz crkvu, zajedno kuhali, molili, pjevali i slavili, istaknuo je. 

Istaknuo je da ga je upravo njihova radost, unatoč skromnim životnim uvjetima, potaknula na razmišljanje o tome što ostaje od velikih kršćanskih blagdana kada se ukloni sve ono što se tijekom stoljeća nakupilo oko njih – običaji, hrana, pripreme i izvanjsko slavlje. Govoreći o svojim susretima sa siromašnima, propovjednik je upozorio na jednu zamku koja se može pojaviti i kod ljudi koji iskreno žele pomagati. „Nemojte nikada žaliti siromaha. Meni je puno trebalo da to shvatim“, istaknuo je te dodao da siromašni „nisu neka posebna kategorija ljudi koju treba promatrati odozgo“.

„Siromašan čovjek prije svega je čovjek poput svakoga drugoga, a ne objekt nečijeg milosrđa. Zato od osobe kojoj smo pomogli ne bismo smjeli očekivati da nam zbog toga trajno iskazuje zahvalnost. Nemojte se iznenaditi kada nekome siromašnom nešto pomognemo, a on ne bude zahvalan zbog toga. Nismo li tada mi sebični“, upitao je, među ostalim, propovjednik. 

Na kraju misu, vjernici su predali mons. Paviši sakupljenu milostinju kao doprinos izgradnji crkve u Zambiji. Pjevanje na misi je predvodio župni zbor. Uoči proštenja i godišnjeg klanjanja, 12. i 13. rujna održan je „Kamp sv. Franje“ kojim je započela župna kateheza za osnovnoškolce. Mladi animatori pripremili su program kojim su djeci nastojali približiti lik sv. Franje. Ujedno je održano i noćno klanjanje. Inače, na teritoriju župe franjevci su prisutni 310 godina, što je rezultiralo i mnogim duhovnim zvanjima u franjevačkom redu.