Gdje su zapravo korijeni problema nasilja u obitelji?

Košćak – Korijeni nasilja vrlo su složeni i ne možemo ih svesti na jedan uzrok. Nasilje nije samo trenutak kada netko nekoga fizički udari. Ono često počinje puno ranije, kroz ponižavanje, vrijeđanje, zastrašivanje, kontroliranje, ljubomoru, izoliranje od obitelji i prijatelja, kontrolu novca ili drugih oblika moći. U pozadini nasilnog ponašanja mogu biti različiti čimbenici, ali važno je reći da nijedan od njih nije opravdanje za nasilje. Alkohol, stres, financijske teškoće ili vlastita traumatska iskustva mogu biti okolnosti koje dodatno pogoršavaju situaciju, ali odgovornost za nasilno ponašanje uvijek ostaje na onome tko nasilje čini.

Važno je također razumjeti da se nasilje često razvija postupno. Žrtva možda u početku ni sama ne prepoznaje ono što joj se događa kao nasilje. Nasilje se može normalizirati i postati dio svakodnevice, osobito ako osoba dugo sluša da je ona kriva, da pretjeruje ili da će se sve promijeniti. Nasilje može pogoditi žene različite dobi, obrazovanja, socijalnog statusa i životnih okolnosti. Isto tako, nasilnici nisu uvijek ljudi koje bismo izvana prepoznali kao nasilne. Ono što je zajedničko mnogim situacijama jest obrazac moći i kontrole. Nasilje često nije gubitak kontrole, nego upravo pokušaj da se druga osoba kontrolira, zastraši ili podredi.

Kada se nasilje pojavi, koji su prvi koraci i tko ih treba poduzeti?

Košćak – Prvi i najvažniji korak jest zaštititi život i sigurnost žrtve i djece, ako su djeca uključena. Ako postoji neposredna opasnost, potrebno je potražiti pomoć policije ili drugih nadležnih službi i, prema potrebi, udaljiti se iz situacije u kojoj postoji opasnost.

Ali vrlo je važno reći da žrtva nasilja ne mora sve učiniti sama. Često je upravo problem u tome što je osoba godinama zastrašivana i izolirana pa nema osjećaj da može donijeti bilo kakvu odluku. Zato veliku odgovornost imaju i ljudi koji se nalaze u njezinoj blizini, članovi obitelji, prijatelji, susjedi, liječnici, učitelji, kolege na poslu. Ako primijetimo znakove nasilja, ne bismo smjeli okretati glavu.

U kakvom psihofizičkom stanju žene i djeca dolaze u Sigurnu kuću?

Košćak – Caritasova Sigurna kuća od lipnja 2008. godine pruža zaštitu i cjelovitu stručnu podršku ženama i djeci žrtvama nasilja u obitelji. Do danas je pomoć pružena za 785 žena i djece, kojima su osigurani siguran smještaj i osnovni životni uvjeti, zdravstvena skrb te psihosocijalna, savjetodavna i duhovna podrška. Važan dio rada je psihosocijalna rehabilitacija i osnaživanje korisnika, kao i podrška djeci u prevladavanju posljedica nasilja te njihovo uključivanje u obrazovni i društveni život. Žene potičemo na osamostaljivanje, osobito kroz obrazovanje i zapošljavanje.

U svemu tome posebno je važna suradnja s institucijama i stručnim službama, od sustava socijalne skrbi, policije i pravosuđa do zdravstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova, lokalne zajednice i organizacija civilnog društva.

Žene i djeca, žrtve nasilja, u Sigurnu kuću dolaze u vrlo različitim psihofizičkim i životnim okolnostima, a nerijetko je riječ o žurnom prijemu zbog neposredne ugroženosti njihove sigurnosti. Često vidimo posljedice dugotrajnog stresa i traume. Neke su žene prestrašene, nesigurne, iscrpljene, neke imaju osjećaj krivnje i srama, neke teško vjeruju drugim ljudima. Djeci koja su dugo živjela u atmosferi straha, čak i kada nisu izravno fizički zlostavljana, samo odrastanje uz nasilje ostavlja posljedice. Zato je prvi zadatak stvoriti osjećaj sigurnosti. Čovjek koji je godinama živio u strahu ne može odmah prijeći na pitanje: „Kako ćemo izgraditi novi život?“ Najprije mora osjetiti da je sada siguran.

Koji je prvi oblik pomoći koji im se pruža?

Košćak – Prvo se pruža sigurnost i prihvaćanje. To možda zvuči jednostavno, ali za osobu koja je dugo živjela u nasilju to je izuzetno važno. Pokušavamo stvoriti prostor u kojem žena može predahnuti, oporaviti se, biti saslušana i polako vratiti osjećaj vlastite vrijednosti i sposobnosti odlučivanja. Nakon stabilizacije zajedno se sagledavaju njezine konkretne potrebe, zdravstvene, psihološke, socijalne, pravne, financijske, stambene i druge. Cilj nije samo zbrinuti kriznu situaciju nego pomoći osobi da postupno ponovno preuzme svoj život u svoje ruke.

Nastavak intervjua može se pročitati na mrežnoj stranici Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u Hrvatskoj obilježava se u spomen na tragični događaj iz 1999. godine kada su na zagrebačkom Općinskom sudu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, a jedna djelatnica suda teško ozlijeđena.