Zagreb, (IKA) – Članovi Hrvatskoga društva katoličkih novinara okupili su se u nedjelju 13. prosinca u Zagrebu na svojoj tradicionalnoj adventskoj duhovnoj obnovi. Duhovnik Društva dr. fra Darko Tepert u duhu upravo započete Izvanredne jubilarne godine milosrđa novinare je pozvao na promišljanje uz Lukino evanđelje.
Luka je poznat kao evanđelist milosrđa. Taj epitet je najviše zaslužio time što kod njega nalazimo tri prispodobe. Onu o izgubljenoj i nađenoj ovci nalazimo i kod drugih evanđelista, a tu su još i prispodoba o izgubljenoj i nađenoj drahmi, te o izgubljenom i nađenom sinu. Također, samo kod Luke imamo milosrdnog Samarijanca. On inzistira na milosrđu, pa se pitamo “zašto je to njemu važnije nego drugim evanđelistima”. Uspoređujući blaženstva, Tepert je rekao, kako nam se kod Luke očituje Božje milosrđe jer On je “dobrostiv i prema najvećim grešnicima”, “daje svima bez ograničenja”. Tako nam Luka stavlja za uzor Boga, tj. kako živjeti, da ne pitamo što čini i tko je taj drugi, kakvi su njegovi postupci prema meni i drugima, nego kako se ja odnosim prema drugima. Na pitanje tko je moj bližnji u prispodobi o Samarijancu tu nalazimo odgovor – “ti se trebaš učiniti bližnji drugome”.
Govoreći o prispodobi o izgubljenoj i nađenoj ovci, Tepert je istaknuo kako prispodobu nalazimo i kod Mateja, gdje čitamo da je “ovca zalutala”. No, Luka ne ulazi u pitanje kako se ta ovca našla tamo, već gleda njezino stanje iz koje je treba izvući. Slika pak pastira koji nosi ovcu predočuje na bliskost, prisnost, nježnost. Stoga, kad kaže “budite milosrdni poput Oca”, i od nas se zahtijeva prisnost, bez traženja zašto je netko takav kakav je, bez obzira prepoznajem li grijehe i nepravdu koju čini, već kako ću ja toj osobi pomoći da dođe na pravi put, istaknuo je Tepert, te podsjetio kako uz iskazivanje milosrđa vidimo prisutnost radosti. Luka povezuje milosrđe i radost, jer milosrđe bez radosti nema smisla, kao što nema radosti bez milosrđa.
Nadalje tumačeći naglaske pojedinih prispodoba, Tepert rekao je kako u onoj o izgubljenoj ovci do izražaja dolazi potreba fokusiranja na onoga tko se udaljio, a u prispodobi o izgubljenoj drahmi naglasak je na traženju, tj. što se treba uložiti da se nešto nađe.
Treća prispodoba nije samo o izgubljenom i nađenom sinu, nego o dvojici izgubljenih, i barem jednom nađenom. Mlađi postaje svjestan da je pogriješio i vraća se ocu, on ga čeka i grli ga. Tu milosrdno postupanje kao plod ima život “bijaše mrtav i oživje”. No, problem je stariji sin koji to ne može prihvatiti da bude zapostavljen kao 99 ovaca, da bude zaboravljen kao 9 drahmi. On ne može prihvatiti da se svi raduju zbog jednog sina za kojeg zna kakav je bio. Tu je posebno važno, da Otac iziđe i stane ga nagovarati, Otac i njega traži, i Njemu dolazi. Iz sve te tri prispodobe uzeo bih kao pouku da trebam vidjeti koliko je važno okrenuti se prema onima kojima je potrebno milosrđe, kojima je potrebno obraćenje, moja pomoć. Koliko truda na primjeru prispodobe o drahmi trebam uložiti da bih to uvidio, i da bih takvu osobu pronašao, da bi joj pomogao poput milosrdnog Samarijanca, da bih se učinio bližnjim to osobi. U prispodobi o izgubljenim sinovima vidim važnost individualnog pristupa, koliko je svaki čovjek drukčiji, i koliko svakome treba pristupiti na drukčiji način, a opet svakome pokazati ljubav i milosrđe. Dakle, treba, što i Papa napominje izići iz svojih šablona, komotnosti i naći drugoga kojemu je potrebna ljubav, rekao je dr. Tepert.
Vraćajući se tekstu Bule, “Isusova je zapovijed upućena svima onima koji hoće slušati njegov glas”, naglasio je kako nas “Papa vraća Božjoj riječi, konfrontiranju s Božjom riječju da vidim koliko sam udaljen od njegova djelovanja”. Iz cijelog teksta bule proizlazi da u Godini milosrđa nije na prvom mjestu toliko promatrati koliko je Bog milosrdan, to je jedan od zadataka, ali to je tek polazište, jer je važnije biti “milosrdan poput Oca”.
Tepert je podsjetio kako Papa nakon Godine milosrđa očekuje da to ne bude tek puka godina koju smo proslavili, već da “nadolazeće godine budu prožete milosrđem da bismo išli ususret svakoj osobi noseći Božju dobrotu i nježnost”, te da “do svih i vjernika i onih koji su udaljeni od vjere dopre balzam milosrđa, kao znak Božjeg kraljevstva već prisutna među nama”. To je zadatak ne samo za Godinu milosrđa, i slijedeće godine, nego za cijeli život: gledati ljude i prepoznati ih kao osobe, a ne se prema njima odnositi kao prema brojkama, zaključio je fra Darko Tepert, koji je sudionicima pojasnio i simboliku loga Godine milosrđa.
U sklopu duhovne obnove tajnica Hrvatskoga društva katoličkih novinara Marija Belošević je foto-prezentacijom podsjetila na otvorenje Izvanredne jubilarne godine milosrđa u Rimu, 8. prosinca. Također je prisutne upoznala s hodočasničkim putovima u Rimu u ovoj Godini, te o prolasku samih Svetih vrata bazilike Sv. Petra.