Derventa, (IKA) – Blagdan sv. Jurja proslavljen je u ponedjeljak 23. travnja u istoimenoj župi u Derventi u Bosanskoj Posavini misnim slavljem kojim je obilježena i 20. obljetnicu pokušaja atentata na kardinala Vinka Puljića, vrhbosanskog nadbiskupa prigodom njegova prvoga poslijeratnog pohoda vjernicima iz Dervente, kada je na blagdan sv. Jurja 23. travnja 1998. u kripti porušene derventske crkve s 30-ak vjernika želio slaviti blagdansku misu.
Zahvalno euharistijsko slavlje, koje je započelo procesijom od župne kuće kroz grad do nove derventske crkve u centru grada, uz domaćeg župnika Ivu Kopića i još osmoricu svećenika predvodio je u ponedjeljak 23. travnja kardinal Vinko Puljić. Slavlje je pjevanjem i sviranjem animirao Vlado Vrebac, župnik u Bijelom Brdu. Uz malo stado povratnika na misi su sudjelovali brojni Dervenćani, koji su za vrijeme rata izbjegli iz svog rodnog kraja. Nazočne su bile milosrdnice sv. Vinka Paulskog, koje u Derventi djeluju više od jednog stoljeća, na čelu s provincijalnom glavaricom s. Julijanom Djaković, te više predstavnika društveno-političkih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Kardinal Puljić započeo je misno slavlje vapajem: „Gospodine, ulij svima svjetlo opredjeljenja za dobro!” Povezujući Evanđelje dana s životom i djelom sv. Jurja – mučenika, kardinal je ustvrdio da nam sv. Juraj treba biti primjer kako ostati vjeran Kristu, svojim svetinjama i po cijenu života. „Sv Juraj bio je borac za vjernost Isusu Kristu uskrslome. Danas nam je tako potreba takva vjernost u svim životnim kušnjama. Pravo živjeti znači živjeti iz ljubavi, a ljubavi nema bez žrtve. Tko živi iz sebičnosti taj već umire. Tko je spreman darivati se, žrtvovati, taj ispravno živi”, rekao je, među ostalim, kardinal i nastavio: „Svima je nama potrebna hrabra vjera, potpora, vjeran biti i ustrajati, hrabro uzeti svoj križ i slijediti Isusa, potrebno je ohrabrenje, jer smo socijalna bića. Danas kada se urušava moral, vrednote, kada nam žele rastočiti obitelj, oprati pamet na poseban način nam je potrebna takva vjera”.
Osvrćući se na nemili događaj prije dvadeset godina, kada su na njega i vjernike u kripti crkve bacili bombu te je samo detonator eksplodirao, a barut ostao, zahvalio je Bogu što je sačuvao njihove živote. Zapitavši se što su postigli oni koji su tu sijali mržnju zaključio je: „Ne možemo mi društvo graditi na zloći, mržnji, osveti, ali činjenice – istinu nećemo i ne smijemo nijekati. Onaj strah koji su ljudi zajedno sa mnom pretrpjeli to nam ne mogu nadoknaditi. Prosvijetli Bože pamet onim koji nose mržnju u srcu, zlo u srcu, da se zlo više ne ponavlja, da dobrota pobijedi.”
Na kraju je zamolio vjernike da nikome ne dopuste da im ogadi njihovu rodnu grudu, njihove korijenje, ime, stvarnost, nego s pouzdanjem u Bogu idu naprijed, poput sv. Jurja koji svojim mučeništvom, svojom hrabrom vjerom najbolje pokazuje kako nositi svoj svagdanji križ.
Uz zahvalu za predvođenje blagdanskog slavlja domaći župnik Ivo Kopić uručio je kardinalu i znakoviti dar-sat zaustavljen na 11 sati, kada je prije 20 godina u kripti crkve trebala započete misa na blagdan sv. Jurja, te poručio da za Dervenćane vrijeme nije stalo, nego ljubav sve ponovo obnavlja. Svoje je župljane zamolio da se odvaže na povratak, da se uzdaju u Božju pomoć i zagovoru sv. Jurja, svog nebeskog zaštitnika, onako kako su ih učili njihovi preci i svećenici. Nazočne je pozvao da pomognu povratku Hrvata katolika u Derventu, u kojoj je prija posljednjega rata živjelo 8380 Hrvata katolika, a danas ih je tek 93, te da ih je u cijelom dekanatu živjelo blizu 50.000, a danas ih je manje od tisuću.
Uime župljana prigodan dar kardinalu uručila je i Ankica Kljajić, vjernica iz Derventskog kraja. Među suslaviteljima bila su dvojica svećenika koji su 1998. bili s kardinalom u Derventi – Ivan Ravlić, župnik u Tesliću, i mons. Ivo Tomašević te tada kao bogoslovi župnik Kopić i trajni đakon Robert Čabraja.
Mons. Tomaševića neprijatelji su komadom betona od ruševina derventske crkve pogodili u glavu dok je štiteći kardinala pretrčavao od kripte do SFOR-ova transportera, koji ih je poslije prevezao do Sarajeva jer su im automobile razbili. On je izjavio kako je sretan što je mogao podnijeti tu, kako ističe, malu žrtvu te je Bogu zahvalan što nitko drugi od vjernika, među kojima je bilo i djece, nije toga dana stradao. Zaigralo se i ove godine i zapjevalo poslije mise ispred župne crkve, a potom su vjernici druženje nastavili uz zajednički objed u restoranu Doma kulture u blizini crkve.

.