Sisak, (IKA) – Predstavljanje knjige prof. Nevenke Nekić „Moja dva stoljeća – memoari” održano je u četvrtak 19. travnja u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili književnica Marija Peakić Mikuljan, književnik i nakladnik Josip Pavičić te autorica. Riječ je o memoarima književnice, prevoditeljice, povjesničarke i profesorice hrvatskog jezika, čija se ostavština budućim generacijama i štovateljima hrvatske baštine i jezika sastoji od četrdesetak knjiga pripovijedaka, pjesama, romana, putopisa, ogleda i polemika.
U pozdravu okupljenima sisački biskup Vlado Košić osvrnuo se na bogat opus i životno iskustvo autorice. „Svojim književnim, profesorskim, pjesničkim, ali i slikarskim radom Nevenka Nekić ostavila je velik trag u hrvatskoj kulturi. Moram istaknuti i da je kao profesorica u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu dala veliki doprinos i odgoju mnogih svećenika i vrlo rado ću čitati onaj dio ove njezine knjige koji govori baš o zbornici i profesorima gimnazije koju sam i ja pohađao”.
Nakladnik Pavičić ustvrdio je kako dobar biografski tekst osim na detaljima počiva i na selekciji te se tu krije vrijednost memoara Nevenke Nekić. „Autorica je izabrala samo ono iz svog života i iz života ljudi s kojim se susretala što bi moglo biti zanimljivo i čitatelju koji o njoj i njezinu vremenu ne zna ništa. Koliko god neki život bio uzbudljiv, ako tekst o njemu nije dobro napisan, dosadan je. Autorica je toga bila svjesna, potrudila se i uspjela”, rekao je Pavičić, dodavši kako u autorici i danas postoji velika snaga stvaralaštva što se može iščitati i iz redaka ove knjige, te kako je cijeli njen život protekao u skrbi o obitelji i Domovini.
Peakić Mikuljan rekla je kako je zadaća memoara omogućiti razumijevanje nekog razdoblja ili ličnosti. „Danas nas je okupila jedna autorica odlučna ispričati priču o svojoj obitelji, o sebi samoj i svome narodu u velikom vremenskom odsječku sažetom u naizgled logički nemogućem naslovu „Moja dva stoljeća”. Shakespeare kaže kako je vrijeme jedini pravi sudac. Čini se da je naša Nevenka u toj mudrosti pronašla ključ svoje najnovije knjige te nam otključala vrata iskustava svoje obitelji, počevši od očevih predaka, doseljenika u Varaždin, pa slijedom umiranja i rađanja, sve do oca i majke, braće i sestre”.
Na kraju okupljenima se obratila i autorica, osobito zahvalivši biskupu i predstavljačima na podršci. Rekla je kako memoare nije pisala jer smatra da je jako važna, slavna, pri vlasti, ili da je neka presudna osoba za povijest Hrvatske, nego jer se napunilo vrijeme za to. „To jest knjiga o meni, o mojoj obitelji, mojim precima, pa čak nešto malo i o potomcima, ali to je i knjiga o mom narodu. Duh Sveti odlučio je da mi da oca i majku koji će me tako odgojiti kako jesu i vodio me životnim putevima na kojima sam vidjela stradanja svog naroda. Napisala sam sve ono što sam mogla po arhivima ili obiteljskim arhivima pronaći i staviti, a da mislim da je važno i za neke druge ljude, za hrvatski narod, koji je sa mnom prošao sve ono što sam ja prošla od trenutka moga rođenja na početku II. svjetskog rata pa do dana današnjeg”, zaključila je autorica.
U glazbenom dijelu programa nastupili su Rudica i Nikola Čeme.