Vatikan, (IKA) – Otkrijmo u Božjem praštanju radost, milosrđe i nadu, potaknuo je papa Franjo za vrijeme euharistijskog slavlja na Trgu Sv. Petra u Vatikanu 8. travnja, na Bijelu nedjelju, odnosno Nedjelju Božjega milosrđa, izvijestio je Radio Vatikan. Na svečanom misnom slavlju koncelebriralo je oko 550 „misionara milosrđa” s pet kontinenata. Riječ je o svećenicima koje je u Godini milosrđa odabrao Papa, davši im vlast da odriješe i najteže grijehe. No, njihovo poslanje nije prestalo završetkom Godine milosrđa: Sveti Otac apostolskim pismom „Misericordia et misera” odredio je da se njihova služba nastavlja do daljnjega, obrazloživši svoju odluku radosnim svjedočanstvima susreta s Gospodinom u sakramentu ispovijedi tijekom Svete godine milosrđa.
Polazišna točka Papine propovijedi bilo je 20. poglavlje Evanđelja po Ivanu koje ističe radost koja je zahvatila učenike kad su vidjeli Uskrsloga. Papa Franjo istaknuo je da se uvijek iznova u tom odlomku pojavljuje glagol „vidjeti”. Premda učenici vide Gospodina, evanđelje ne opisuje kako su ga vidjeli, odnosno ne opisuje uskrslog Isusa, kazao je Papa. Ističući detalj kako im je Gospodin pokazao svoje ruke i svoj bok, rekao je da izgleda da evanđelje govori da su učenici, i kasnije Toma, Isusa prepoznali po njegovim ranama. Apostol Toma je pak htio „vidjeti unutra”. Htio je svojim rukama dotaknuti Gospodinove rane, znakove njegove ljubavi. Apostola Tomu evanđelje naziva Blizancem i on je naš „blizanac” jer i za nas nije dovoljno znati da Bog postoji. Bog koji je uskrsnuo, ali koji ostaje daleko ne ispunjava naše živote; daleki Bog nas ne privlači, koliko god bio pravedan i svet. Učenici svih vremena znaju da im je oprošteno kad promatraju Isusove rane jer „gledajući u njih, kontempliramo neizmjernu ljubav koja proistječe iz njegova srca, srca koje kuca za svaku osobu”. Kad je Toma dotaknuo Gospodinove rane, Isus je postao „Gospodin moj i Bog moj”. Kako je moguće prisvajati Svemogućeg Boga nazivajući ga svojim? Sveti Otac kazao je da govoreći „moj”, „ne hulimo Boga, već častimo njegovo milosrđe”. Bog je htio postati naš. I kao u ljubavnoj priči, mi mu govorimo: „Postao si čovjek za mene, umro si i uskrsnuo za mene i prema tome nisi samo Bog; ti si moj Bog, ti si moj život. U tebi sam pronašao ljubav za kojom sam tragao, i toliko više nego što sam ikad mogao zamisliti”, rekao je Sveti Otac.
Kako bismo iskusili ljubav, potrebno je da dopustimo da nam bude oprošteno. No otići na ispovijed može izgledati teško, napomenuo je Papa. U kušnji smo da učinimo što su i učenici napravili: da se zabarikadiramo iza zatvorenih vrata. Oni su to učinili iz straha, no i mi možemo strahovati, sramiti se otvoriti naša srca i priznati svoje grijehe, rekao je Sveti Otac. Posljednja su pak zatvorena vrata grijeh. Papa je podsjetio da Isus voli ući upravo kroz zatvorena vrata, kad izgleda da je svaki ulaz zatvoren. Bog nas nikad ne napušta, mi smo ti koji ga držimo vani, rekao je Papa i nastavio: Kad se ispovjedimo, otkrivamo da ono što nas je odvajalo od Boga, naime, grijeh, postaje mjesto gdje ga susrećemo. Tamo Bog koji je ranjen ljubavlju dolazi kako bi susreo naše rane. Naše bijedne rane čini poput svojih slavnih rana. Ta on je milosrđe i čini čuda u našoj bijedi, kazao je Sveti Otac i potaknuo: Zatražimo danas, poput Tome, milost da priznamo svoga Boga: da u njegovu praštanju pronađemo svoju radost, a u njegovu milosrđu svoju nadu.