Zagreb, (IKA) – U uvodniku travanjskoga broja Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga urednik Josip Blažević upozorava kako „laž na političkoj sceni poprima epidemiološke razmjere. Scenarij o temi Istanbulske konvencije bezočna je laž koja se agresivno nameće, orkestrirano, kako bi zasjenila goruće probleme u Hrvatskoj koje nesposobna vlast gura pod tepih”.
U rubrici „Mladić na zadatku” Ivan Lovrić u tekstu Prijevara piše o naivnosti, te navodi kako je „naivan čovjek dobar čovjek; ovaj svijet bi bio puno bolje mjesto za život kada bi naivci činili većinski postotak stanovništva, no stvar je u tome da nitko ne želi biti naivac. Naivan čovjek vjeruje. Naivan čovjek vjeruje i onda kad gubi”.
Antunove stranice donose svjedočanstvo kako je svetac spasio jednu djevojčicu, a tu je i svjedočanstvo jednoga pape. Davne 1913. budući papa Pavao VI. hodočastio je na grob sv. Antuna kojemu je njegova majka bila jako pobožna. Potaknula je sina: „Ivane, dok razmišljaš o zahtjevnom svećeničkom putu, usrdno se preporuči ovom velikom svecu, neka te prosvijetli u odluci i, ako je to tvoj poziv, neka vodi tvoje korake putem na koji te Bog poziva”. Pavao VI. je baziliku Sv. Antuna nazvao „posebnom duhovnom klinikom za današnjeg čovjeka”.
U ovome broju čitateljima je predstavljen „Exitus devedeset” program za muškarce koji svoje nadahnuće pronalazi u Knjizi Izlaska, kada je Mojsije zajedno sa židovskim narodom izišao iz egipatskog ropstva i krenuo putem prema Obećanoj zemlji. Cilj je postići slobodu potrebnu za potpuno ostvarenje ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. O programu za Veritas govori njegov voditelj u Hrvatskoj fra Mate Bašić, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i doktorand na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu.
Ivan Karlić u tekstu „Doista uskrsnu Gospodin” podsjeća kako je „Uskrsnuće Isusa Krista stvarni događaj koji se odnosi prije svega na samog Isusa, tek onda na njegove učenike, koji su vrlo brzo shvatili i prihvatili taj događaj kao stvarnu činjenicu: ‘Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!’ (Lk 24,34). Novozavjetni spisi žele prenijeti ljudima stvarni događaj. To znači da je susret s Uskrsnulim izazvao i pobudio kod učenika vjeru u uskrsnuće, a ne obratno, da bi vjera učenika (ili autosugestija) “izazvala” ili “stvorila” Uskrsnuće”.
Veritas donosi i vijest kako je talijanski predsjednik Sergio Mattarella svojim predsjedničkim dekretom od 5. lipnja 2017. službeno udijelio posmrtno odlikovanje, Zlatnu medalju za građanske zasluge Republike Italije, sluzi Božjemu fra Placidu Corteseu (rođenom u Cresu 1907., a ubijenom u Trstu 1944. godine). Svečanu dodjelu toga uglednog priznanja za herojsko djelo o. Placida osobno je 8. veljače 2018. izvršio sam predsjednik Mattarella, koji je za tu prigodu specijalno došao u Padovu i Zlatnu medalju predao današnjim nasljednicima djela o. Placida u gradu sv. Antuna, gdje je Cortese proveo najveći dio svojega franjevačkog života i medijskog djelovanja.
Mara Čović podsjeća da u odgoju postoji jako važan čimbenik – otac. „Otac je uz majku najvažnija osoba, ‘putovnica’ kojom se ulazi u stvarnost života i ‘avanturu odrastanja'”. U tekstu autorica donosi i svojevrsnih „deset zapovijedi za oca”.
„Društvene mreže i vjera” naslov je teksta Maje Šubarić Mahmuljin u kojoj donosi iskustva dvojice svećenika prisutnih na Facebooku o. Ivana Dominika Iličića, OP, i fra Ivana Marija Lotara, OFMConv.