Lurd, (IKA) – U uskrsnom tjednu, od 3. do 8. travnja, tristotinjak vjernika iz svih dijelova Požeške biskupije, među kojima je bilo dvadesetak svećenika, predvođeni biskupom Antunom Škvorčevićem okupili su se na Trećem biskupijskom hodočašću u Lurd prigodom 160. obljetnice Gospinih ukazanja u tom francuskom mjestu. Prvoga dana putovanja, 3. travnja, hodočasnici su se zaustavili u Padovi i ondje najprije pohodili svetište hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića, a potom su u bazilici Sv. Antuna Padovanskog slavili misu koju je predvodio Ivica Žuljević, biskupijski povjerenik za hodočasnički pastoral i župnik katedralne župe sv. Terezije Avilske u Požegi. Sutradan, 4. travnja, zaustavili su se u francuskom gradu Avignonu. Ondje su razgledali nekadašnju papinsku palaču i katedralu, gdje su slavili misu koju je predvodio Mario Sanić, župnik župe sv. Augustina biskupa u Velikoj. U večernjim satima stigli su u Lurd.
U četvrtak 5. travnja hodočasnici su se u jutarnjim satima okupili u bazilici Bezgrešnog začeća na misno slavlje koje je predvodio biskup Škvorčević. U homiliji se biskup prisjetio da je njegova majka u svojim starijim godinama, kad više nije toliko izlazila iz kuće, običavala reći kako bi željela nekamo otići a da ni sama ne zna kamo. Upitao je nazočne jesu li i oni možda na ovo hodočašće u Lurd pošli iz jednostavne želje da nekamo otiđu iz svoje sive i monotone svakodnevice. Izrazio je uvjerenje da se u želji od nekamo otiđu od kuće krije jedna mnogo dublja čežnja njihova srca da nekamo pođu i nekamo stignu gdje je drukčije, više i bolje od naše svakodnevice, i da je to djelo Božje u nama, poziv na puninu koju nam on može darovati. Naglasio je da se ta čežnja na neki način ispunja na onim mjestima gdje je prisutna posebna duhovna snaga po prisutnosti i zagovoru Isusove Majke, kao što je Lurd i druga hodočasnička mjesta, gdje se susrećemo s inicijativom neba. „Ovdje u Lurdu nije nešto započela mala Bernardica – ona to ne bi ni znala ni mogla – nego je ovdje s njome nešto započela Isusa Majka. Mi redovito ne pokušavamo s djecom ostvariti neke ozbiljnije inicijative i planove. No, Bog i Marija računaju upravo s nejakim djetetom i svoje inicijative nastoje ostvariti putem malih i jednostavnih ljudi koji mu vjeruju”, rekao je biskup.
Na temelju naviještenih misnih čitanja razložio je okupljenima kako je Bog u Isusu Kristu krenuo ostvarivati svoju najveću inicijativu: Zahvat u čovjekovo umiranje i u smrt, da čovjek ne ostane žrtva svoga smrtnog stanja i završi u ništavilu. Božje najveće čudo i ostvarenje njegova nauma o čovjeku jest njegovo izvođenje iz smrti u život. U prvom čitanju iz Djela apostolskih Petar tumači svojim sunarodnjacima što se s Isusom Kristom dogodilo u uskrsnuću, i uvjerava ih da je on hromoga prosjaka izliječio u Isusovo ime, a ne nekom svojom snagom i sposobnošću. Fizička hromost hramskog prosjaka znak je one dublje hromosti koja čovjeku bez vjere ne dopušta pravo hoditi nutarnjim putovima duha, srca i savjesti te stići do cilja i smisla vlastitog života. Naprotiv, čovjeka njegova vjera otvara za beskraj, za neizmjerno, za puninu i za život vječni. Vjera je sposobnost čovjekova duha kojom se on može obratiti sa svoga zlog puta, i u sakramentu krštenja, izliječen od svojih grijeha, može pobijediti vlastitu ranjenost zlom i smrću te već ovdje na zemlji postati dionikom onoga života koji nam je Bog namijenio u vječnosti. Upozorio je hodočasnike da će bez takve vjere stalno živjeti u uvjerenju kako nam u Hrvatskoj ne ide i da hramamo na svim životnim razinama: Od osobne preko obiteljske do političke i gospodarske. Posvjedočio je kako se i na ovom hodočašću raduje činjenici što se Marija u Lurdu ukazala maloj Bernardici koja je – premda nemoćna kao dijete – posjedovala moć vjere te joj je Marija objavljuje duboku istinu o njoj samoj ostvarenoj u Isusu Kristu: „Ja sam Bezgrešno začeće”. Ona je biće koje je zaslugom Isusove pobjede nad zlom i smrću unaprijed oslobođeno smrtne ranjenosti, te nas trajno podsjeća na tu Isusovu pobjedu nad zlom i smrću, i uvijek iznova poziva da po vjeri u njezina Sina i mi postanemo dionicima te njegove pobjede. Izrazio je uvjerenje da su hodočasnici srcem koje vjeruje poput Bernardičina srca ovdje u Lurdu još dublje se približili Isusu Kristu, u kojem čeznu pronaći svoju puninu i konačnost.
Govoreći o evanđeoskom ulomku, podsjetio je kako se Isus nakon svoga uskrsnuća vlastitom inicijativu očituje svojim učenicima i uvjerava da je živ te da je u uskrsnuću pobijedio smrt, biskup je naglasio kako Kristovo u uskrsnuću preobraženo tijelo više nije podložno zemaljskim zakonima, i da je on time i našu tjelesnost izbavio od njezine smrtnosti i unio je u Božje zajedništvo života. Zamolio je Bezgrešnu Bogorodicu Mariju, Gospu Lurdsku, da sve nazočne hodočasnike ražari u vjeri u uskrsnu pobjedu njezina Sina Isusa Krista, a njih je potaknuo da se odazovu Marijinu pozivu na obraćenje, i dopuste njezinu Sinu Isusu Kristu da ih svojom milosrdnom ljubavlju očisti od grijeha.
U popodnevnim satima hodočasnici su zajedno s biskupom sudjelovali u euharistijskoj procesiji i primili euharistijski blagoslov u podzemnoj bazilici Sv. Pija X. Zatim su bili su na molitvi krunice i u procesiji sa svijećama te na hrvatskom jeziku sudjelovali u jednom njezinom otajstvu.
U petak 6. travnja rano ujutro hodočasnici su se okupili u špilji ukazanja na euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup sa svećenicima iz Požeške biskupije kojima su se pridružili i svećenici s hodočasnicima iz Šibenske biskupije. Biskup ih u pozdravu podsjetio da se nalaze na mjestu gdje je Blažena Djevica Marija maloj Bernardici očitovala svoju prisutnost, pokrenula na snažniji život iz vjere, da tu prisutnost posvjedoči drugima. Pozvao je hodočasnike da se sjedine s malom Bernardicom, kao i sa svima onima koji su tijekom 160 godina dolazili iz Hrvatske, da bi dozvali Božju blizinu u svoj život te se ovdje obnovili u srcu i duši kako bi od te blizine nastojali živjeti.
U homiliji biskup je hodočasnicima čestitao Uskrs, podsjetivši ih i tom prigodom da Crkva liturgijski slavi svetkovinu Uskrsa osam dana kao jedan dan. „Mala Bernardica u čudu sva je, Bezgrešna vijesti joj nebeske daje”. Ovim stihovima jedne hrvatske pjesme biskup je upozorio na bit lurdskoga događaja u kojem je Isusova Majka svojom inicijativom maloj Bernardici povjerila nebeske vijesti. Ustvrdio je kako je najveća nebeska vijest da je Bog svojom ljubavlju u Isusu Kristu tako duboko zahvatio u naše zlo, prolaznost i smrt da ju je pobijedio, i da je naše poslanje obratiti se, toj vijesti vjerovati, naviještati je i svjedočiti. Pozvao je okupljene da na tom svetom mjestu provjere jesu li ih ljudske vijesti iz Hrvatske i svijeta tako obuzele, da im je srce ponešto otupjelo za Božju radosnu vijest te su možda ravnodušni na ono što im se svake nedjelje naviješta u njihovim župnim crkvama. Naglasio je da je Bernardica s velikom osjetljivošću za Boga čula, vidjela, osjetila i živjela od onoga Božjega na što ju je Isusova Majka u ukazanju potaknula. Ustvrdio je da je Marija svojim ukazanjima u Lurdu zapravo snažno usmjerila ljude na Isusovu objavu u njezinoj punini. Podsjetio je da sve druge objave nazivamo privatnima, i da su one prihvatljive u onoj mjeri u kojoj potiču i promiču javnu objavu ostvarenu u Isusu Kristu, završenu s apostolskim svjedočanstvom. Naglasio je da su u tom smislu lurdska ukazanja u službi javne objave, te da su ona tijekom 160 godina po primjeru male Bernardice pokrenula mnoge, među njima i nazočne hrvatske hodočasnike, da se njihovo srce oslobodi neosjetljivosti i ravnodušnosti za Boga, nego da se na ovim svetim mjestima probudi u vjeri, pokrene na život iz vjere i da se na taj način Božja novost živi i u našoj hrvatskoj zemlji.
Poručio je hodočasnicima da ih upravo na to potiču i sveta čitanja koja su naviještena. Kazao je da nas ona podsjećaju kako uskrsli Gospodin više izravno ne čini čuda, nego da to sada ostvaruje po apostolima i drugim svojim učenicima, koje je osposobio za to u njegovo Ime. Nadalje je ustvrdio kako naviješteni evanđeoski ulomak svjedoči da uskrsli Gospodin ostvaruje čudo u redovitim ljudskim situacijama. On pristupa učenicima u njihovu ribarskom poslu, potiče ih da se ne obeshrabre trenutačnim neuspjehom, već da se nastave truditi. Učenici, pak, prevladavši početnu sumnju u njegovu riječ, baciše mreže i na čudesan način uloviše velik ulov. Na temelju toga biskup je ustvrdio da se čuda događaju kad ljudi počnu živjeti iz vjere u Isusa Krista. Naglasio je kako je silno važno dopustiti Isusu Kristu da on kroz nas i u nama djeluje te ostvaruje svoju pobjedničku moć nad zlom i smrću. Isus Krist je djelovao u svojoj Majci od njezina začeća do njezina slavnog uznesenja, proslavio je onom istom snagom Duha kojom je on podignut iz groba, te ona ovdje u Lurdu i u drugim marijanskim svetištima diljem svijeta posreduje vjernicima tu istu Kristovu snagu, ustvrdio je biskup. Poručio je hodočasnicima da čuda fizičkih ozdravljenja u Lurdu i drugdje zagovorom Isusove Majke imaju neko značenje za naš zemaljski hod, ali da moralna čuda imaju značenje za vječnost. Kazao je da nas Isus Krist zagovorom svoje Majke želi prvenstveno za njih osposobiti. Kad netko prestane mrziti i počne ljubiti, ili kad netko u braku smogne snage živjeti vjerno i služiti životu, ili kad se oslobodi nemoralnih opredjeljenja na drugim razinama, ili zavedenosti općim permisivnim mentalitetom te se obrati i počne biti moralan, dogodilo se čudo od kojeg se dalekosežnije živi nego kad mu ozdravi neki dio tijela, istaknuo je biskup. Upozorio je da će Hrvatska moralno tonuti ako njezini ljudi budu olako vjerovali nekim ljudskim sebičnim strategijama i protuprirodnim ideologijama te po njima živjeli. Po onima koji se osjetljivom savješću i vjernošću Bogu ne daju zavesti niti prevariti, u Hrvatskoj se svakodnevno događaju moralna čuda, u obiteljima i na široj društvenoj razini, istaknuo je biskup Škvorčević.
Potom su hodočasnici, nakon zajedničkog fotografiranja pred lurdskom bazilikom, posjetili Bernardičinu rodnu kuću, zatvor, stari grad te župnu crkvu Sv. Petra. Poslijepodne su na lurdskoj Kalvariji sudjelovali u pobožnosti križnog puta, koju je predvodio biskup Škvorčević, a hodočasnici se smjenjivali na svakoj postaji svojim molitvama. Na svršetku pobožnosti biskup je govorio hodočasnicima o najvećim izazovima našeg postojanja – patnji, trpljenju i smrti – te kazao da im je Isus Krist dao smisao tako što ih je dragovoljno prihvatio i u njih unio ljubav kojom ih je pobijedio i preobrazio u život. Pozvao ih je da na takav način pristupaju vlastitim križevima te ih snagom Isusove muke preobražavaju u pobjedu. Hodočasnici su potom u procesiji ponijeli zavjetnu svijeću prema špilji ukazanja, postavili je na njezino mjesto a biskup je prevodio molitvu povjere Isusovoj Majci.
Tijekom toga istoga dana biskup Škvorčević se u Hotelu Alba susreo s četrdesetak djece s poteškoćama u razvoju iz udruge DUH koji su došli iz Hrvatske na hodočašće. „Kad smo čuli da ste i vi ovdje, obradovali smo se zato što vaše hodočašće u Lurd ima posebnu težinu, jer vam ono svjedoči da ste vi važni najprije Bogu, a onda svojim roditeljima i najbližima, osobito onima iz vaše udruge koji vas prate na ovom hodočašću”. Izrazio im je svoje poštovanje i molitvenu potporu. U veselom razgovoru s djecom biskup je odgovarao na njihova pitanja, zanimao se iz kojih ih sve mjesta ima, te im je na svršetku svima udijelio Božji blagoslov. Navečer su ponovno sudjelovali u molitvi krunice i u procesiji sa svijećama u kojoj su imali čast nositi i Gospin kip.
U ranojutarnjim satima u subotu 7. travnja misu u bazilici Sv. krunice predvodio je župnik župe Rođenja BDM iz Kutjeva Marijan Đukić i time su hodočasnici Požeške biskupije završili svoj boravak u Lurdu. Na povratku su pohodili Carcassonne i zadržali se nekoliko sati u razgledavanju toga jedinstvenog grada pod zaštitom UNESCO-a, koji je sačuvao srednjovjekovni izgled građa tvrđave. Posljednjeg dana hodočašća, u nedjelju 8. travnja, hodočasnici su nakon doručka panoramski razgledali gradove na Azurnoj obali: Nicu, Monaco i Monte Carlo te nastavili vožnju preko sjeverne Italije do Verone, i u njezinoj blizini pohodili drevno svetište Madonna della Corona, koje se nalazi na stijeni planine Baldo s koje se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Adige. Tamo su slavili misu koju je predvodio fra Tonio Vučemilović, župnik župe sv. Josipa u Đurđenovcu.