Fra Filip Karadža prijašnji je župnik te župe i u njegovo je vrijeme prije deset godina podignuta ta lijepa kapelica na zemljištu koje je župi darovala obitelj Dragana Lekića. Uz domaćeg župnika fra Mladena Jozića, suslavili su još sedmorica okolnih svećenika. Sv. Klara okupila je na toj jubilarnoj desetoj proslavi svoga blagdana, u tom malom mjestu Bosanske Posavine, tristotinjak vjernika. Svojim pjevanjem slavlje je uveličao župni zbor predvođen s. Anjom Alberti.

U prigodnoj homiliji fra Filip je, kroz život sv. Klare i živote nas kršćana koji smo pozvani na svetost, promišljao o slobodi i ljubavi kao najljepšim darovima koje je Bog podijelio s čovjekom.
Osvjetljavajući život i djelo sv. Klare, prve duhovne suradnice sv. Franje Asiškog ustvrdio je kako su u Crkvi uz muške svetačke likove veliku ulogu odigrale i žene svetice te pojasnio: “Veličina sv. Klare je u tome što je ona kao žena pronašla svoju ulogu u Crkvi. Nije upala u napast lažne afirmacija, nije tražila svoje počasti i prava, nego se odlučila, poput Marije, biti ponizna službenica Gospodnja – sva Kristocentrična. Istinski je shvatila slobodu, ali ne kao privilegij, bježeći pri tom od žrtve kako to današnji borci za slobodu, za ljudska prava shvaćaju. Bez žrtve, predanja i sebedarja nema pravoga ni Bogoljublja ni čovjekoljublja. Samo spremnost na žrtvu vodi čovjeka uspjehu. Klara je bila osjetljiva na franjevačku duhovnost; radikalnost siromaštva združena s potpunim pouzdanjem u Božju providnost”, rekao je među ostalim fra Filip.

Svjestan globalizacije o kojoj se danas toliko govori posvijestio je kako bi itekako trebalo globalizirati slobodu i ljubav te ukazao na potrebu vertikale u našem životu kako bi ljudi na visokim društvenim dužnostima bili prosvijećeni, duhom Božjim zadojeni te da ih u životu ne vodi samo materijalna profit nego i opće dobro naroda.

Upozorio je da je današnjoj Europi, kao i u vrijeme sv. Klare, potrebno ženskih gena te poručio: “Majke i djevojke, budite hrabre. Ne dopustite da vas ova današnja lažna propaganda zarobi feminizmom, gdje biste bile sebične, bježale od toga da budete svete, da budete majke, gdje vam ekonomija i društvo lažno nameću potrebu da stalno radite tamo gdje ne biste trebale. Mjesto i uloga majke je neodvojiva. Naša europska civilizacija stoji i pada s ulogom majke. Majčinstvo je nagriženo lažnim i liberalnim ideologijama da je brak institucija koja ograničava slobodu žene, da je rađanje djece zastarjelo, da imamo lažni individualizam… Europa ima svoje temelje na kršćanskoj civilizaciji, na grčko rimskoj filozofiji, na vjeri Jeruzalema, i na rimskome pravu. Ako ova tri temelja Europa ne bude imala u svojim temeljima onda je pitanje u koju to mi Europu idemo? Mi želimo Europu koja se temelji na sv. Benediktu, na sv. Franji Asiškom, na Terezi Avilskoj, na sv. papi Ivanu Pavlu II.”.

Zapitavši se kuda nas vodi Europa koja bi izbacila Boga iz svoga ustava, koja bi zamijenila horizontalu s vertikalom, koja briše moralne granice, koja je sve podčinila horizontali, koja se ne žrtvuje za zajednicu i drugoga, ustvrdio je kako nas sv. Klara opominje da se može biti emancipirana žena i kao redovnica, i u braku, i kao djevojka, i kao majka i kada to nije, ako je čovjek svjestan da na bit ljubavi spada i žrtva i služenje. Pojasnio je zašto nas Biblija uči da je muž glava, a žena srce obitelji koji zajedno čine jednu mikro zajednicu, malu Crkvu koja je kolijevka vjere. Ustvrdio je kako bez narodnog i crkvenog zajedništva nema napretka te da trebamo biti zajedno, ali ne u jednoumlju kako je to bilo u komunizmu, nego jedinstveni u ljubavi jer nam je Bog dao potpunu ljubav i slobodu koje traži naše strahopoštovanje i odgovornost.

Naglasivši kako su sveci znakovi pored puta, koji nas podsjećaju da ne izgubimo Božju blizinu, da se sjetimo da nismo samo horizontala nego smo stvoreni za više ideale, rekao je kako su prije deset godina upravo na tom mjestu pored puta sagradili tu lijepu kapelicu, jedinu u BiH posvećeni sv. Klari, s tim ciljem, ali i s ciljem da ta velika svetice Katoličke crkve opet ujedini to selo u kojem je uz Hrvata većina stanovništva pravoslavne vjere, koji su i toga puta na misi uz vjernike katolike bili nazočni.

Proslavu te jubilarne desete obljetnice blagdana sv. Klare nastavili su druženjem uz zajednički objed, pjesmu i kolo pod velikim šatorom. Organizator i toga kao i dosadašnjih susreta uz župu bila je obitelj Dragana Lekića.