Misu u povodu 78. obljetnice njihova stradanja predvodit će banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u 11 sati na starom katoličkom groblju „Kod križa“, uz regionalni put Vrtoče-Krnjeuša. Nakon Mise bit će polaganje vijenaca i paljenje svijeća te molitva za sve žrtve u župi Krnjeuša.

Križ i spomen-ploča s imenima rodova stradalih u kolovozu 1941. godine.

Od 2015. na groblju u Krnjeuši održavaju se komemoracije stradalom župniku Barišiću i njegovim vjernicima, a 2017. g. – u povodu 125. obljetnice osnutka župe Krnjeuša – na groblju je blagoslovljen molitveni prostor s oltarom i križem na kojem se nalazi spomen-ploča s imenima rodova stradalih u toj župi u kolovozu 1941.

Po izbijanju četničkog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom, odnosno organizirani napad u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane.

Don Krešimir Barišić

Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su mučeni, ubijeni i bačeni u goruću župnu crkvu. Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja „Križ” koje je uređeno i ograđeno prošlih godina.

Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i susjedne katoličke župe u Bosanskom Petrovcu, Drvaru i Bosanskom Grahovu te Boričevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici, dok su župe Ključ i Glamoč desetkovane.

Po svršetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna mjesta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike. Zbog navedenih zločina, na širokom području zapadne Bosne i istočne Like, tada je uništen svaki trag hrvatske i katoličke nazočnosti, od rijeke Sane do obronaka Velebita i od Glamočkog polja preko Krbave do Ličke Plješivice.