Nakon molitve krunice misu zadušnicu predslavio je don Filip Kucelin, postulator postupka mučeništva “Don Eugen Šutrin i drugovi”, uz suslavlje vicepostulatora fra Miljenka Stojića i franjevaca iz širokobriješkog samostana. Prostrana samostanska crkva bila je ispunjena vjernicima.

Misna čitanja čitali su članovi Franjevačkoga svjetovnog reda Široki Brijeg, a pjevao je zbor Sv. Ivana Krstitelja iz područne crkve u Knešpolju pod ravnanjem Marka Salavarde.

Don Filip u propovijedi je istaknuo: “Crkva i samostan na Širokom Brijegu bili su i ostali središte duhovnog života ne samo širokobriješkog kraja. Na ovo sveto brdo uspinjao se i sakupljao narod – a sakuplja se i danas – i u radosti i u žalosti: da Boga slavi, da za djecu Bogu zahvaljuje, da ih njemu prikazuje i krštava, da grijehe ispovijeda, da euharistiju slavi, da svjedoči stvaranju novih obitelji, da duše svojih pokojnika Bogu preporuči. Ovo sveto brdo i ova crkva ispunjena je radostima i žalostima naroda koji je znao da samo s Bogom može ovdje opstati i da samo s Bogom može graditi bolju budućnost. A onda se toga 7. veljače 1945. netko usudio baciti bombu na Božje prebivalište. Ne jednu, nego mnogo njih. Netko se usudio čizmom kročiti na ovo sveto tlo gdje su moji – tvoji – preci Boga slavili, radovali se i tugovali. Netko se usudio dirati, i ne samo dirati, nego i uništavati ono što je nama sveto. …

Tada je 30-ak fratara bilo u samostanu na Širokom Brijegu, 66 ih je poubijano tih mučnih dana, 66 od Boga pozvanih ljudi, 66 od Boga posvećenih ljudi, 66 narodu poslanih, 66 života. Svjedoče nam ovi brojevi o tome kako su naše obitelji bile brojne, kako je bilo mnoštvo pozvanih, ali i odazvanih, kako je narodu bila potrebna duhovna snaga, kako je narod dobro znao kamo treba poći da se duhovno napuni, da sve one patnje i teškoće vremena podnese, a Bog da blagoslovi. Možemo se kao ljudi pitati: zašto je to njih zapalo, zašto su baš oni postali žrtve barbarskog krvavog pira na ovom svetom mjestu? Zato što su bili snažne vjere i jer su bili s Bogom. Duboko sam uvjeren u to. Uvjeren sam da su druga mjesta, druge države i drugi narodi bili pošteđeni ovakvih kušnji jednostavno zato jer ne bi bili u stanju podnijeti sličnu kušnju. Naša pobijena braća jesu – bili su u stanju i podnijeli su mučeništvo. Poškropili su svojom krvlju ovu zemlju kako bi zalili naše sjeme vjere, kako bi nas zagovarali pred Božjim licem, kako bi i nama, koji smo ovdje i 75 godina nakon njihova ubojstva, bili ‘Grad na gori’”.

Pri završetku mise zadušnice dodijeljene su i nagrade za najbolje radove pristigle na Nagradni natječaj o temi Pobijeni hercegovački franjevci, za uzrast odrasli. Prvu nagradu dobio je Pero Petrušić iz Čalića za literarni rad “Mučenici”. Drugu nagradu osvojila je Magdalena Papić iz Livna za likovni rad “Pravi temelji”. Treća nagrada pripala je Ani Soldo iz Širokog Brijega za literarni rad pod nazivom “Početak”.