Riječi dobrodošlice svima nazočnima uputio je rektor katedrale mons. Ante Meštrović. „Večerašnjim koncertom, kao i trodnevnom proslavom, zahvaljujemo dobrom Bogu za 130 godina katedrale kao i njezinu graditelju nadbiskupu Josipu Stadleru, projektantu pl. Josipu Vancašu i svima koji su na katedrali radili koji su ju kroz proteklo razdoblje obnavljali, čuvali, posjećivali u njoj Boga slavili i molili. Ovo harmonično arhitektonsko djelo izgrađeno u stilu nove gotike, skladno iznutra i izvana, biser kulture i umjetnosti s kraja 19. stoljeća, vjerski je i nacionalni ponos katoličkih vjernika, ne samo u Sarajevu, a vjerujem i svim ljudima kako u glavnom Gradu tako i državi BiH“, kazao je mons. Meštrović koji je posebno pozdravio vrhbosanskog pomoćnog biskupa mons. dr. Peru Sudara, delegaciju partnerske biskupije Limburg na čelu s mons. Günhterom Geisom, Kaptol vrhbosanski, sve svećenike, časne sestre raznih redova, veleposlanika RH u BiH. gosp. Ivana Sabolića, predstavnike akademske zajednice Sveučilišta u Sarajevu na čelu s Rektorom; predstavnike Općine Starog Grada, Grada Sarajeva, županije/kantona Sarajevo, te federalnih institucija kao i djelatnike na raznim područjima kulture i obrazovanja.

Maestro Stanušić odsvirao je pojedine skladbe za orgulje, a Katedralni mješoviti zbor otpjevao je niz višeglasne skladbe Louis Couperina, Michaela Hallera, Franza Liszta, Marka Stanušića, J. S. Bacha, Sedlak-Komarevskog, Ennia Morriconea, Miroslava Martinjaka. Na koncertu su nastupili solisti s. Bernarda Horvat, sopran; Vlado Bundić, tenor, a izvedena su i djela Conquest of Paradise (Osvajanje raja) iz filma: 1492: (Vangelis – Evangelos Odysseas Papathanassiou) te Kyrie iz „Messe solennelle“ (Louis Vierne).

Nakon koncerta generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić uputio je riječi zahvale. „Ponajprije želim zahvaliti Bogu što je čovjeku dao sposobnost da kroz glazbu i pjesmu izrazi svoje najdublje osjećaje i doživljaje, kao i svoju vjeru. Doista, ‘Velik je Gospodin’, kako čusmo u jednoj od izvedbi skladanoj prema riječima Psalma 145 koji nas poziva slaviti Boga u svim djelima njegovim. Večeras smo to učinili kroz glazbu, koja nam je pomogla, prema naslovima pojedinih izvedbi, Bogu pjevati (Sedlak-Komarevski), pred njim nice pasti (J.S. Bach) i ponizno mu se klanjati (NN. 16. st.). Na taj način, naša srca i naše duše su se uzdigle k Bogu, neprimjetno i do te mjere, rekao bih, da smo se osjećali kao da smo već osvojili raj (Vangelis – Evangelos Odysseas Papthanassiou). U svemu tome, posebnu zaslugu imaju vlč. Marko Stanušić, regens chori, i Katedralni mješoviti zbor ‘Josip Stadler’, kojima pripada naša duboka zahvalnost. Kroz jedan vrlo bogat program, posvjedočili ste vašu ljubav prema crkvenoj glazbi i glazbenoj umjetnosti općenito, koja u Crkvi oduvijek ima povlašteno mjesto i ulogu. Glazba koja, kao što je poznato, pripada neprocjenjivoj duhovnoj, umjetničkoj i kulturnoj baštini cijele crkvene zajednice, i koja, što je nažalost manje poznato, jest i treba sve više biti vrlo korisno sredstvo evangelizacije, odnosno širenja Radosne vijesti po cijelom svijetu“, kazao je mons. Ćosić koji je uputio i riječi iskrene zahvalnosti članovima Stolnog kaptola vrhbosanskog, koji su preuzeli organizaciju ove znakovite obljetnice, kao i svima onima koji su im u tome pomogli.

„Hvala svima prisutnima, jer vaša prisutnost, osim što je čast, ujedno je i poziv da nastavimo gajiti posebnu ljubav i brigu za sarajevsku katedralu Srca Isusova koja već godinama svjedoči o Božjoj prisutnosti u ovom gradu i među njegovim stanovnicima”, kazao je mons. Ćosić, a druženje je nastavljeno na prigodnom koktelu u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije.