Pokopan svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Jakov Pavlović

Misu zadušnica ispred grobljanske kapele predvodio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju 20 svećenika te sudjelovanje pokojnikove braće i sestara i druge rodbine.

Na misi i sprovodnim obredima sudjelovali su i pripadnici Oružanih snaga BiH iz Kiseljaka i Tuzle s njihovim zapovjednicima te na taj način izrazili zahvalnost za dušobrižničku skrb svećenika Jakova kao i blizinu pokojnikovom bratu bojniku Miodragu. Došli su i drugi vjernici župe Poljaci i drugih župa u manjem broju zbog ograničenja u vrijeme aktualne pandemije. Pozdrav i izraze sućuti uputio je brčanski župnik i dekan preč. Damir Ivanović u ime poljačkog župnika mons. Mate Janjića koji se trenutno nalazi u teškom stanju u bolnici u Brčkom zbog zahvaćenosti koronavirusom. Spomenuti virus bio je i uzrok smrti svećenika Jakova koji je nekoliko dana prije smrti došao rodnoj kući posjetiti svoga staroga oca Juru te je, nakon što su mu oba plućna krila bila zahvaćena koronavirusom, prebačen u bolnicu Brčkom. Na žalost, liječnici se nisu uspjeli izboriti za njegov život pa je preminuo nakon trodnevnog boravka u bolnici.
Na početku propovijedi nadbiskup Vukšić kazao je da su se okupili na ovu misu i sprovodni obred da „svima, koji su pogođeni smrću pokojnoga svećenika Jakova, izrazimo iskrene osjećaje ljudske sućuti i blizine u trenucima žalosti zbog njegova preranog odlaska s ovoga svijeta“ među kojima su „prije svega članovi obitelji, u kojoj je rođen i odrastao, na čelu s njegovim ocem, kao i svim prijateljima i poznanicima“. „A kao kršćanski vjernici, koji zajedno s njima vjerujemo u život vječni i uskrsnuće tijela, došli smo još više zato da im ovom svetom Misom donesemo utjehu vjere i nade. To jest, vjerujemo i nadamo se da duša pokojnoga Jakova svoj život, koji je započeo u zemaljskoj obitelji koja ga je rodila u ovomu mjestu, odsada nastavlja na drukčiji način, u nebeskoj obitelji svih svetaca i miljenika Božjih, gdje će čekati uskrsnuće njegova tijela do Kristova ponovnoga dolaska. U toj svojoj vjeri i nadi ovim euharistijskim slavljem i sprovodnim molitvama preporučamo Božjemu milosrđu pokojnoga svećenika Jakova. Jednako Božjoj dobroti preporučamo i sve koji su ukopani na ovomu groblju, a posebice njegovu majku s kojom smo se na ovom istom mjestu oprostili prije nekoliko tjedana“, kazao je nadbiskup Vukšić te izrazio „sućut i svim vjernicima vojnih kapelanija sa sjedištem u Kiseljaku i Tuzli, kao i svih župa u kojima je velečasni Jakov kao dušobrižnik služio od svoga svećeničkoga ređenja 1988. godine“.

„Svaki kršćanin u svoj vjernički život na ovoj zemlji kreće primanjem sakramenta krštenja čije slavlje započinje i odvija se u znaku Isusova križa… I kao što je križ, taj znak Krista Spasitelja, postavljen na početku i prati kršćanina tijekom svih njegovih dana, on je također i na završetku ovozemaljskoga života svakoga vjernika… Jer križ nije znak mrtvoga Krista nego uskrsnuloga. I upravo zato su u toj vjeri već od najstarijih vremena prikazivani križevi bez razapetoga tijela Isusova kao znak uskrsnuća jer prazan križ odgovara praznomu grobu. Kršćani se okupljaju na euharistijska slavlja koja svećenik predvodi stojeći uspravno i raširenih ruku, oblikujući tako križ svojim tijelom… Stojeći uspravno i raširenih ruku oblikujemo križ. Tako činimo i u ovoj svetoj Misi. Tako, svaki put kad slavi Euharistiju, čini Isusov svećenik. Jednako je kao svećenik radio i pokojni Jakov. Svaki put kad je zahvaljivao dragomu Bogu za njegovu dobrotu, molio Božji blagoslov i zazivao milosrđe na hodočasnički Božji narod i svakoga čovjeka“, rekao je nadbiskup Vukšić.
„Danas smo okupljeni oko mrtvoga tijela pokojnoga svećenika Jakova u znaku istoga Kristova križa. Slavimo ovu misu i molimo stojeći uspravno i raširenih ruku u znaku križa, kojega je on propovijedao u svećeničkoj službi. Tako u vjeri u pobjedu Isusova Križa i uskrsnuće, preporučamo svoga pokojnoga brata Jakova uskrslomu Gospodinu, kojemu je on posvetio svoj život. Jednako preporučamo svu braću sestre, pokopane na ovomu groblju, koji su ispovijedali istu vjeru u Isusa raspetoga i uskrsloga. I molimo, da ih primi u svoj mir a tijela im uskrisi u posljednji dan. A nama, što ostajemo, Gospodine, daj da se uzajamno tješimo riječima vjere, dok ne pođemo svi u susret Kristu i tako zauvijek budemo s njim i s ovim svojim pokojnim bratom i svim tvojim miljenicima“, kazao je u svojoj propovijedi nadbiskup Vukšić.

Na kraju mise vlč. Dražen Kustura, u ime generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, ukratko je prikazao životni put pokojnog svećenika vlč. Jakova Pavlovića.

Odmah nakon mise uslijedio je obred ukopa na mjesnom groblju gdje će smrtni ostaci pokojnog svećenika Jakova čekati uskrsnuće mrtvih. Nakon molitve pokraj pokojnikova lijesa prekrivena državnom zastavom Bosne i Hercegovine i uz vojnike Oružanih snaga BiH, zapovjednik postrojbe predao je zastavu pokojnikovu bratu Anti, a pripadnici postrojbe ispalili su počasni plotun nakon čega se čuo zvuk trube. Na kraju su okupljeni svećenici i vjernici otpjevali uskrsnu popijevku Kraljice neba, raduj se.

Nakon pokopa franjevci u susjednoj župi Dubrave na čelu sa župnikom i gvardijanom fra Nikom Josićem ljubazno su ugostili nadbiskupa Vukšića koji se, u telefonskom razgovoru s liječnikom u brčanskoj bolnici Ivom Domićem, zanimao za zdravstveno stanje svećenika Mate Janjića.
Vlč. Jakov Pavlović rođen je u Donjoj Skakavi 28. siječnja 1962. od oca Jure i majke Ivke r. Antunović. Osnovnu je školu pohađao u Donjoj Skakavi i Bukviku. Gimnaziju u sjemeništu Zmajević u Zadru (1978.-1982.). Filozofsko-teološki studij pohađao je na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu (1982.-1988.). U katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu zaređen je za đakona (29. studenog 1987.) a potom i za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije (29. lipnja 1988.).

Od 1988. do 1991. djelovao je kao župni vikar u župi Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku, a zatim kao župnik u župama Sv. Dominik u Goraždu (1991.-1999.), Kraljica Krunice u Krepšiću (1999.-2002.) i Sv. Marko evanđelist u Ilijašu (2002.-2005.).

Obnašao je i službu upravitelja župe Prečisto Srce Marijino u Bijeljini (1999.-2001.) i službu dekana sutješkog dekanata (2002.-2006.), a jedno je vrijeme pastoralno djelovao u inozemstvu.

Od 2005. djelovao je kao brigadni kapelan Pete pješačke brigade Oružanih snaga BiH sa sjedištem u Tuzli, i ujedno kao pastoralni suradnik u župi Imena Marijina u mjestu Gromiljak kod Kiseljaka.

U srijedu, 18. studenog 2020., preminuo je u bolnici u Brčkom, u 59. godini života i 33. godini svećeništva.

Svjestan prolaznosti ovoga svijeta i nestalnosti ljudskog života na zemlji, vlč. Jakov je u svojoj oporuci ponajprije zahvalio „Bogu za dar života i svećeničkog poziva“ kojega je on zauzvrat „posvetio do kraja Katoličkoj Crkvi i Vrhbosanskoj nadbiskupiji“. Nadbiskupija, stoga, želi iskreno zahvaliti svom svećeniku, vlč. Jakovu, za njegov višegodišnji pastoralni i dušobrižnički rad u svim službama koje je obnašao. Toj se zahvali pridružuju njegova subraća svećenici koja će u slavlju sv. Mise moliti da mu Gospodin bude nagrada za sve dobro što ga je kao svećenik učinio! Ujedno, Vrhbosanska nadbiskupija, u ime svih svećenika, upućuje iskrenu kršćansku sućut ocu Juri, braći i sestrama svećenika Jakova, te svim članovima obitelji, rodbine i župske zajednice. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine: i svjetlost vječna svijetlila mu, javila je Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (KTA BiH).