UVOD. Braćo i sestre, večeras nas je ovdje okupila Božja dobrota, Božje milosrđe, Božja ljubav, izražena po Svetoj obitelji ovdje na Kupresu, na IV. Obiteljskom danu u BiH i Prvom svjetskom danu djedova, baka i starijih osoba, te sedamnaestu nedjelju kroz godinu. Misao vodilja ovog dana jest: Obitelj – svjedočanstvo radosne ljubavi – ja sam s vama u sve dane“! Ovaj Dan ispunjen je čestitkama i zahvalnošću za sve ovdje prisutne i mnoge druge koji su na različite načine povezani s obiteljima i s nama preko elektronskih sredstava komuniciranja. Bog u svojoj ljubavi želi doprijeti do svakog čovjeka i svakog člana obitelji. Zahvalni smo Bogu za svu ljubav očitovanu po članovima naših obitelji bilo živih bilo već preminulih. Ovaj je prvi Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba koji je papa Franjo posvetio obitelji na petu godišnjicu apostolske pobudnice Radost Ljubavi. Mi smo u crkvi u BiH zadnje dvije godine posvetili molitvi, skrbi i pastoralu djedova, baka i starijih osoba koje su sastavni dio obitelji. Da bismo dostojno proslavili Gozbu ljubavi, pokajmo se za svoje grijehe.

Braćo i sestre, večeras slavimo IV. Obiteljski dan u Crkvi u BiH i prvi Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba. Obitelj je najvažnija ljudska zajednica na ovoj zemlji. Mi ljudi živimo u različitim zajednicama, u zajednicama ove ili one vrste, u političkim zajednicama, u vjerskim zajednicama i slično. Obitelj je osnovna zajednica na kojoj se temelje sve ostale zajednice. Crkva i država kao dvije najmoćnije zajednice također se temelje na obitelji. Obitelj jest svjedočanstvo radosne ljubavi jer je Isus Krist s njom u sve dane njezinog postojanja.

Evo što su o obitelji i njezinoj važnosti rekli trojica zadnjih papa. Papa Benedikt XVI. poručuje nam da visoko cijeni osjetljivost i zauzetost za obitelj, jer kršćanska obitelj postavlja temelje za rast u vjeri i za izgradnju čovjeka kao cjelovite osobe. Kršćanska je obitelj znak Božje ljubavi i ona je pozvana da tu ljubav širi u svijetu. Sv. papa Ivan Pavao II., koji je dva puta posjetio ovu našu plemenitu zemlju BiH, tvrdio je da je kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem življenju i djelovanju (Familiaris consortio, 50). Papa Franjo ističe da je obitelj prva zajednica u kojoj se podučava i uči ljubiti, to je također povlašteno okružje u kojem se podučava i uči vjera, uči se činiti dobro. Vjera, ljubav i činjenje dobra uče se jedino u dijalektu, obiteljskom dijalektu … (usp. Audijencija pape Franje 25. svibnja 2018.). Papa Franjo utemeljio je Svjetski Dan djedova, baka i starijih osoba koji se slavi 25.7.2021.vodiljom: „Ja sam s vama u sve dane“ (Mt 28,20).

Papa Franjo ističe da je zadaća djedova, baka i starijih osoba održavanje uspomena na  dobre živote predaka i prenošenje vjere mlađim naraštajima, ali, što je još važnije, smatra ih značajnom sastavnicom katoličkih laika. Oni nisu samo ‘korisnici’ Crkve, već su i suputnici na putovanju … „Vidjeli smo što se zbog koronavirusa dogodilo sa starijim osobama u nekim dijelovima svijeta. Nisu morali tako umrijeti. Ali zapravo se nešto slično događalo i ranije zbog valova vrućine te u drugim okolnostima – okrutno ih se odbacivalo. Ne shvaćamo da izdvajanje starijih osoba i prepuštanje drugima da skrbe za njih, bez odgovarajućeg i brižnog praćenja obitelji, osakaćuje i osiromašuje samu obitelj i, k tome, dovodi do toga da se mlade zakida za potreban kontakt s njihovim korijenima i mudrošću do koje se ne mogu vinuti sami“ (iz enciklike Fratelli tutti  19).

Zajednica – obitelj koja se gradi oko Gospodina angažira se u prakticiranju poniznosti, malenosti, strpljivosti, uzajamnom podnošenju – što se očituje kao jedinstvo Duha (2. čit.). Samo je jedan Otac svih koji otvara vrata i traži od svih izlazak iz sebe, iz vlastite kuće s ciljem da pripremi hranu na stolu zajedništva gdje nalazi mjesto čitavo čovječanstvo. Učitelj zabranjuje zatvaranje zajednice u samu sebe. Obvezuje zajednicu i pojedince da se suoče s problemima i poteškoćama drugih koji moraju biti nahranjeni. Iz ovoga proizlazi pitanje: Tko smo mi i što trebamo biti za druge? Crkva – obitelj nalazi svoj identitet u mjeri u kojoj „stvari drugih postaju njezino zanimanje“… „Ono što ste učinili jednom od najmanjih meni ste učinili!“ (Mt 25,40) – naglašava Isus. Imati vjere ne znači toliko vjerovati u čudesa, nego vjerovati da Krist treba i našu angažiranost da bi učinio čudo. Treba i našu „torbu“ – kazano slikovito, pa bila ona gotovo prazna. Imati vjere znači prihvatiti Isusa koji preoblikuje naše srce od kamena  u srce od mesa, koje je sposobno nahraniti ljude  onim što jesmo i onim što imamo, a sve smo to primili od Boga kao dar.

Dječak iz Evanđelja, spremnošću na darivanje, izaziva čudo umnažanja kruha. Ovaj nam dječak može biti uzorom i putokazom u svakodnevnom životu kako surađivati s Bogom i omogućavati mu da čini čuda po našoj raspoloživosti. Kad bi svi ljudi koji imaju bili spremni darivati, životne košare bile bi prepunjene ne samo preostalim kruhom, nego i radošću, zahvalnošću, mirom.

U zgodi umnažanja kruha znak je euharistije: Isusovo umnažanje kruha slika je i priprema za još silnije čudo, a to je čudo Euharistije. Pratimo li Isusove pokrete i riječi kod umnažanja kruha, prepoznat ćemo pokrete i riječi pri ustanovljenju euharistije. „Uze kruhove, zahvali pa razdijeli“ (Iv 6, 11). Gospodinova je inicijativa, pružena ponuda gladnom narodu, apostoli su u službi hranjenja naroda. Nahranjeni jednim jedinim kruhom, tijelom Gospodinovim, vjernici u Kristu postaju jedno tijelo – mistično Tijelo Kristovo, jedna Božja obitelj.

Molimo Boga, dragi roditelji, djedovi, bake i starije osobe iz obitelji da vas vaša djeca nadmaše u dobru, u pameti, u mudrosti, u svemu onome što je dobro i pozitivno. I da budete sretni kad vas nadmaše! Koliko se rodi genijalne i nadarene djece, ali mi stariji nemamo oči za njihove darove. I tako škodimo i njima i sebi.

Najveća je čast za našu djecu da im bezuvjetno vjerujemo i da ih bezuvjetno ljubimo. Ljubav omogućuje roditeljima, djedovima i bakama da s povjerenjem mogu prihvatiti kod djece one darove i one sposobnosti koje sami ne mogu razumjeti. To uključuje otvorenost prema budućnosti, prema boljem budućem životu. U kršćanstvu primat ima budućnost, i mora je imati, pred sadašnjošću i prošlošću. To je taj proces obraćenja: stalne promjene nabolje, od rođenja do smrti. To je put za sve kršćane i za cijelo čovječanstvo. Pri tom dajmo prostora u našim obiteljima djedovima i bakama i omogućimo im ispuniti ulogu koju im je Bog dao u odgoju i podizanju djece te prenošenju vjere jer oni s jedne strane, omogućuju unucima vidjeti budućnost, a s druge strane, oni su istinske riznice sjećanja i pravo bogatstvo obitelji i društva.

Današnja svetkovina može nam i treba biti svjetlo života. Prihvatimo je, jer samo u vjernosti Bogu i služenju životu u obitelji možemo naći puninu života obećanu vjernim vršiteljima njegove svete volje. Amen!