Pokojna Kata je majka svećenika Vrhbosanske nadbiskupije preč. Darka Tomaševića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i kanonika Stolnoga kaptola vrhbosanskog, i s. Mirjane Tomašević, članice Milosrdnih sestara sv. Križa – Đakovo.

Misu zadušnicu na mjesnom groblju predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju oko 60 svećenika, među kojima su bili kolege profesori preč. Darka, članovi Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, misnici rodom iz Vidovica i drugi svećenici. Na sahranu su došle i časne sestre raznih kongregacija među kojima i provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara Svetog Križa u Đakovu s. Valerija Široki.
Prije mise izraze sućuti rodbini pokojne Kate, a posebno svome kolegi svećeniku preč. Darku s kojim je prijateljski povezan još od bogoslovskih dana, izrazio je župnik vlč. Josip Senjak. Također je izrazio radost da je pokojna Kata prije smrti opremljena svetim sakramentima te pohvalio župljane koji vode brigu da pozovu svećenika kada je netko od ukućana teže bolestan.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić kazao je da u ovakvim prigodama ne propovijeda on nego sam čin koji se događa.

Svaki lijes jest na neki način propovijed i govori da će doći kraj i našem životu

“Ne može čovjek stajati pokraj lijesa a ne misliti o životu, o kraju života i o prekogrobnom životu. Zato svaki lijes jest na neki način propovijed i govori nama koji smo često okupirani raznim poslovima pa ne stignemo misliti da će doći kraj našem životu”, rekao je kardinal Puljić te napomenuo da posljednjih mjeseci pandemije koronavirusa stvara napeto ozračje i unosi strah.
“Međutim, smrt je uvijek bila prisutna. Od smrti nitko nije utekao. Ne trebamo unositi strah nego tražiti izvor nade“, kazao je kardinal Puljić dodajući da se nad svakim lijesom stavlja križ kao izvor nada. „Krist je iskusio smrt. Smrt je za čovjeka stresna i čovjek je teško doživljava jer je stvoren za život i to život vječni”, kazao je kardinal Puljić ističući da smrt nema zadnju riječ jer je Krist svojim uskrsnućem pobijedio smrt.

Podsjećajući da će svatko jednom stati pred lice Božje, kardinal Puljić kazao je da mu je bilo drago čuti da vjernici pozivaju svećenika u danima bolesti te da redovito bivaju opremljeni svetim sakramentima.

“Nema vrjednije ulaznice za nebo od te da se čovjek spremi i na neki način probudi vjeru i pouzdanje u Boga”, rekao je kardinal Puljić pojašnjavajući da je bolesničko pomazanje sakrament utjehe te da po ispovijedi i pričesti vjernici bivaju osnaženi u teškim trenucima. Pozvao je sve okupljene da svaka smrt i svaki dolazak na sahranu probudi u njima svijest o vlastitoj ograničenosti kako bi riječi uskrsloga Krista budu što prisutnije u njihovu životu.
Kardinal Puljić napomenuo je da kao nadbiskup nastoji doći na pogreb ne samo svećenicima nego i njihovim roditeljima te na taj način izraziti svećeničko zajedništvo ali i zahvalnost roditeljima koji su donijeli na ovaj svijet i darovali Crkvi sina svećenika.

Bože, nagradi je za sve vjerničko i majčinsko dobro koje učinila

“Želimo svojim dolaskom izraziti svećeničko zajedništvo, zahvalnost i poštovanje prema pokojnim roditeljima. Bog je po njima svakome od nas život dao”, rekao je kardinal Puljić pozivajući da, dok mole za pokojne roditelje, i sami probude svijest o vlastitoj krhkosti i prolaznosti ali i svoju vjeru u uskrslog Krista. Istaknuo je da svoje pokojne ispraćaju u nadi uskrslog Krista te da su križ, svijeće, cvijeće… vanjski su znakovi te vjere i ljubavi prema pokojnima.
“S poštovanjem ispraćamo tijelo pokojnice jer vjerujemo u uskrsnuće mrtvih”, rekao je kardinal Puljić dodajući da u toj vjeri iskazuju na grobljima poštovanje prema smrtnim ostacima svojih pokojnika.

“I sam želim pokojnici reći hvala i moliti: Bože, nagradi je za sve vjerničko i majčinsko dobro koje učinila, a oprosti joj ono što je učinila u ljudskoj slabosti”, kazao je kardinal Puljić pozivajući sve na čin međusobnog praštanja i molitve za pokojne te na ustrajnost u hodu Božjim putem.

Na kraju mise zadušnice preč. Darko zahvalio je svima koji su došli ispratiti njegovu majku u nebesku domovinu.
Kata Tomašević rođena je 12. srpnja 1941. u Vidovicama od oca Ilije i majke Mande Mikić te rasla u obitelji s petero djece od kojih je sin vlč. Ambrozije Mikić svećenik Vrhbosanske nadbiskupije koji je preminuo 2008. godine. Kata je sa suprugom Martinom, koji je preminuo 2004. godine, rodila šestero djece. Troje djece preminulo je u ranoj dobi. Sin Darko postao je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, a kći Mirjana časna sestra koja već dugo djeluje u okviru Kliničkog bolničkoga centra u Zagrebu najprije na Šalati a kasnije na Rebru. Kći Manda zasnovala je vlastitu obitelj. Pokojna Kata kao i svi mještani župe Vidovice prognana je početkom rata u tom kraju u travnju 1992. godine te živjela u izbjeglištvu u mjestu Bušetina pored Virovitice u Republici Hrvatskoj. Vratila se u svoje Vidovice čim je to bilo moguće i tu živjela sve dok je Gospodin nije pozvao k sebi, javlja u petak 21. kolovoza Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (KTA BiH).