Opisujući stanje u zemlji, kardinal je rekao da u Siriji i dalje vlada jedna od najtežih humanitarnih kriza u svijetu. Dovoljno je reći da se, osim bezbrojnih mrtvih koje je prouzročio taj sukob, oko 14 milijuna ljudi, od 23 milijuna koliko ih je bilo prije, nalazi izvan svojega doma, izvan svojega sela ili grada. Osim toga, oko 7 milijuna je interno raseljenih koji katkada žive pod drvećem ili u šatorima podvrgnuti svim nepogodama. Ove je godine zima bila posebno hladna, a brojni su se šatori srušili pod teretom snijega. K tomu, u susjednim su zemljama još milijuni izbjeglica. Dakle, riječ je o golemoj humanitarnoj katastrofi, istaknuo je nuncij.

U ovom trenutku ne vidi se svjetlo na kraju tunela. Ne vidi se obnova, ne vidi se pokretanje gospodarstva. S ratom u Ukrajini pitanje je ukidanja sankcija postalo još problematičnije, rekao je kardinal te istaknuo da sankcije kažnjavaju one koji žele ići u Siriju poradi obnove i ponovnoga pokretanja gospodarstva.

S tog je stajališta rat u Ukrajini pogoršao stanje u Siriji te je mnogo ljudi izgubilo nadu. Posebno mladi koji na sve načine pokušavaju emigrirati i od nas traže da im pomognemo da odu. Zbog toga posebno trpe i lokalne Crkve iz kojih je otišlo više od polovice kršćana, u nekim slučajevima čak i dvije trećine. To je šteta i za samo sirijsko društvo jer su kršćani svojim otvorenim, univerzalnim, snalažljivim duhom, svojim zauzimanjem na području obrazovanja i zdravstva, doista potpora cijeloj zemlji. Nakon dvije tisuće godina, sada nestaju, upozorava nuncij.

Osvrnuvši se na veliko siromaštvo koje se stalno povećava, kardinal je kazao da ljudi nemaju novaca ni za hranu pa se mogu vidjeti redovi, kojih nije bilo ni za vrijeme rata, pred pekarnicama koje kruh prodaju po cijeni koju kontrolira država. Osim toga, nema benzina, a Sirija ima nekoliko naftnih bušotina koje su zadovoljavale veliki dio nacionalnih potreba. Nema ni nafte, tako da ljudi tijekom zime nisu imali čime upaliti grijalice. Zamislimo u toj situaciji starije osobe, djecu…

Nedostaje osnovnih dobara poput električne energije, napomenuo je kardinal. U velikom dijelu Sirije ima je samo dva sata dnevno. Nema ni plina za kuhanje. U korizmi nekoliko župa u Italiji ponudilo je pomoć te se sjetio pučkih kuhinja koje obiteljima dijele topli obrok. Bio sam jako sretan, te sam im rekao da s tim novcem možemo povećati broj osoba kojima se pomaže, kao i uslugu, odnosno umjesto tri puta tjedno, možemo pružiti pomoć četiri puta. Odgovorili su mi: zapravo smo morali smanjiti uslugu s tri na dva puta tjedno, i to zato što nema plina za kuhanje. Dakle, u tom je slučaju bilo novca ali nema osnovnih potrepština. Zbog toga kažem da se ne vidi izlaz, tumači kardinal Zenari.

Papa je u zadnje vrijeme, upozoravajući na tragediju u Ukrajini, više puta potaknuo da se ne zaborave drugi sukobi u svijetu, a Sirija je prva među njima, jer je ta zemlja potpuno zaboravljena. Nije to samo zbog rata u Ukrajini, prije toga su već bile pandemija koronavirusa i financijska kriza banaka u Libanonu, što je bio težak udarac za Siriju budući da svi, pa i Crkve koje su primale humanitarnu pomoć, polagale su novac u libanonskim bankama iz kojih je već godinama teško prenijeti i, ponajviše, podići novac, ističe nuncij.

K tomu, smanjuje se pomoć kršćanskih humanitarnih agencija, one se i dalje bave Bliskim istokom, ali je jasno da je sada hitni problem Ukrajina. Osim toga, ostao je još samo jedan humanitarni koridor od četiri koliko ih je bilo prije dvije-tri godine. Oni ovise o rezolucijama Vijeća sigurnosti na koje se stavlja veto. Nadajmo se da neće biti zatvoren taj jedini preostali. Zbog svega toga ljudi se osjećaju napušteni.

Osvrnuvši se na pozornost međunarodne zajednice i na „naviku“ koja je možda zavladala, nuncij Zenari primijetio je da se Bliski istok nalazi na području turbulencija koje traju godinama…U Siriji još uvijek djeluje pet vojska iz pet moćnih nacija koje se međusobno ne slažu. Jedna je od njih ušla u Siriju bez poziva – to je turska vojska koja je zauzela jedan pojas na sjeveru Sirije, posebno na području sjeverozapadne pokrajine Idlib. Neke infrastrukture, poput telefonskih operatera, osigurava Turska, a neko se vrijeme rabi i turski novac.

Sjeveroistok je pod utjecajem i upravom Kurda, koji imaju naftne bušotine. Tamo je i dio američke vojske. Izrael, osim toga, redovito napada vojne ciljeve Hezbolaha ili iranske vojne ciljeve. Međutim, ne zaboravimo ni neke dijelove zemlje koje su okupirale kriminalne bande ili ostatci DAESH-a. Ukratko, Sirija je izgubila svoje jedinstvo, napomenuo je kardinal Zenari. Na kraju je istaknuo da unatoč toj teškoj situaciji osjeća odgovornost te, iako je već prije godinu dana mogao biti ’emeritus’, namjerava ići dalje sve dok mu Bog dade zdravlja. U tomu ga je, kako je rekao, ohrabrio i papa Franjo.