Kardinal je misu predvodio u koncelebraciji nadbiskupa Tadeusza Wojde, biskupa Romualda Kamińskoga, biskupa Adriana Galbasa i brojnih svećenika. Među njima su bili provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, međugorski svećenici fra Perica Ostojić, tajnik nadbiskupa Hosera, te fra Zvonimir Pavičić i fra Renato Galić.

Propovijedao je provincijal palotinaca vlč. Zenon Hanas, koji je u propovijedi, između ostaloga, istaknuo: ”Bog je stvoritelj svemira i davatelj života, sveg života. To nam govori Otkrivenje na početku povijesti spasenja, u prekrasnim, rajskim opisima iz Knjige Postanka. Došli smo danas priznati ovu istinu i učvrstiti je u svojim srcima. Ispovijedamo to ponizno – znajući da nismo stvaratelji, već samo skromni sluge kojima je povjeren ovaj Dar života”.

Govoreći o životu mons. Hosera kazao je kako je o smislu života i smrti, nadbiskup u jednom intervjuu rekao: „Čežnja za nebom bila je veliko priznanje cijele kršćanske antike. Čini mi se da su katakombe shvaćene kao spavaće sobe, a ne kao grobnice. Moglo bi se čak koristiti i takvom usporedbom da police na kojima su ležala tijela mrtvih nalikuju spavaćim vagonima u vlaku za vječni život. Smrt je shvaćena kao san u koji smo uronjeni sve do uskrsnuća tijela”. „Na stolu, prije odlaska u bolnicu, nadbiskup je ostavio rukom ispisanu karticu s riječima: ‘Znam kome sam se pouzdao, neću se stidjeti uvijeke’”, kazao je vlč. Hanas.

„Danas zahvaljujemo svemogućem i milostivom Bogu na iznimno plodnom životu našeg palotinskog subrata, nadbiskupa Henryka Hosera. Sjećamo se njegove brige za život, divljenja prema životu i ljubavi prema ljudskom životu u duhu Evanđelja. Molimo Boga, jedinog davatelja života, da pokaže svoju moć i podari mu život vječni”, zaključio je vlč. Hanas.

Nakon mise okupljenim vjernicima obratili su se članovi obitelji, suradnici, kolege studenti, kolege liječnici, prijatelji mons. Hosera, a među njima i provincijal Šteko, koji je kazao kako se „naša ljudska ograničenja sastoje i u tome da često ne znamo prepoznati vrijednost osobe”, ali da je i uvjeren kako „plodonosni posao nadbiskupa Hosera u Međugorju nikada neće biti zaboravljen”.

Fra Miljenko je naglasio kako će ga još više cijeniti budući naraštaji, te da mons. Hoser nije porušio nijedan most, nego je gradio puno novih mostova. Nadbiskup Hoser otišao je s ovoga svijeta, ali nije otišao iz naših života te će biti zapisan u srcima svih koji su bili u prilici da ga upoznaju u Međugorju i kroz Međugorje, kazao je provincijal provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.