Nakon 2021. godine, kad je stanje opskrbe izazvalo prosvjede, situacija se dodatno zaoštrila uslijed inflacije, prirodnih nepogoda i šteta na elektranama, izjavio je za Kathpress o. Sebastian, koji trenutačno u Austriji i Švicarskoj prikuplja pomoć za socijalne i pastoralne projekte svoje redovničke zajednice misionara slugu siromašnih.

Proteklih je tjedana Kuba bila pogođena nizom prirodnih nepogoda. Potres uzdrmao je 10. studenoga istok otoka, četiri dana nakon orkana zbog kojega je moralo biti evakuirano 280 tisuća ljudi. Još jedan orkan u listopadu odnio je 6 života. Ukupno je tijekom tih nedaća razoreno više od 15 tisuća kuća i uništeno više od 27 tisuća hektara obradivog tla, 180 zdravstvenih ustanova u tri pokrajine oštećeno je, a diljem zemlje došlo je do serije nestanaka struje.

Čak i bez tih katastrofa, svakodnevica na Kubi teška je, rekao je o. Sebastian. Ljude pogađa aktualno ograničenje dodjele namirnica. Cijene u trgovinama gotovo su nedostižne s obzirom na mjesečne plaće od 15 do 40 američkih dolara, stoga opskrba osnovnim namirnicama uglavnom ovisi o državnim akcijama u kojima se hrana nudi po sniženim cijenama. Te količine hrane međutim ne pokrivaju potražnju i sve su manje, pojasnio je. „Primjerice, jedna osoba može dobiti kilogram i pol do dva kilograma riže mjesečno, šećer je dostupan samo povremeno, dok se grah, nekoć temeljna namirnica, gotovo više i ne dijeli“, opisao je.

Ljudi na Kubi pokušavaju dobiti hranu na crnom tržištu, na kojemu su cijene međutim porasle. Posebice je teško obiteljima s malom djecom. „Mnogi roditelji žrtvuju vlastitu prehranu i jedu samo jednom dnevno, kako bi njihova djeca dobila dovoljno hrane“, rekao je o. Sebastian, koji je sam u dvije godine službe na Kubi izgubio 10 kilograma. Benzin je, nastavlja, redovito dostupan samo državnim poduzećima i određenim javnim ustanovama, dok građani moraju često satima čekati na mogućnost prijevoza.

Krajnje je teško doći i do lijekova, jer ljekarne uglavnom dobivaju samo male količine i daju ih onima koji prvi dođu na red.
Zbog loše infrastrukture i održavanja, elektrane isporučuju sve manje struje. „Mobiteli i hladnjaci se gase, hrana se brzo kvari, a visoke temperature čine svakodnevicu neizdrživom“, kazao je.

Egzistencija mnogih Kubanaca ovisi o novčanim dotacijama rodbine iz inozemstva, podsjeća misionar. Procjenjuje se da je od 2021. zemlju napustilo više od pola milijuna Kubanaca.

Crkva pomaže koliko može. „Nabavljamo lijekove u inozemstvu i dijelimo ih besplatno pacijentima s receptom“, rekao je o. Sebastian, koji u dvorištu svoje misije uzgaja povrće i dijeli ga siromašnima. Uz nedjeljne mise, svećenici dijele rižu i grah kupljene na crnom tržištu.

Broj svećenika u biskupiji Cienfuegos, u kojoj djeluje o. Sebastian, ograničen je na 15, a poseban izazov za njih predstavlja duhovna dimenzija. Vjera i sakramenti za mnoge ljude znače „izvor nade“, rekao je, podsjetivši da je nakon doba represije i državno propisanog ateizma, uslijed posjeta pape Ivana Pavla II. otoku 1998. došlo do promjena kojima vlasti pokazuju veću snošljivost i spremnost na dijalog izvijestio je Kathpress.