Zaštita i briga za ljudski život od začeća do prirodne smrti u središtu je poslanja Crkve. No kako to na najbolji način svjedočiti u svijetu, u kojem često postoji neprijateljstvo prema kršćanskom učenju, jedno je od najžešćih spornih pitanja u katoličkoj zajednici. A – uz neslaganje mnogih konzervativnih katolika – čovjek kojem je papa Franjo povjerio odgovornost za napredovanje dijaloga energično traži promjenu stava u pristupu Crkve obrani human flourishinga.

Nadbiskup Vincenzo Paglia, suosnivač Zajednice sv. Egidija, katoličke skupine za mir i pravdu, i postulator za kanonizaciju sv. Oscara Romera, polazi od strastvenog uvjerenja da postoji nešto više za biti „pro-life” nego jednostavno ponavljati tradicionalno protivljenje Crkve pobačaju i kontracepciji. Nadbiskup ima širu i bogatiju viziju o tome što znači cijeniti život.

Nisu svi zadovoljni pristupom koji nastoji izbjeći uvlačenje Crkve u kulturološke ratove. Neki biskupi idu toliko daleko da traže zabranu pristupa pričesti dvojici najistaknutijih katoličkih političara u Sjedinjenim Američkim Državama, predsjedniku Joeu Bidenu i predsjednici Predstavničkog doma Nancy Pelosi, jer su za legalizirani pobačaj. A postoje skupine koje misle da bi dovođenje u pitanje Humanae Vitae, enciklike Pavla VI. iz 1968. – koja je ponovila da je svaka upotreba umjetne kontracepcije od strane bračnih parova teški grijeh – značilo umiješati se u nepromjenjivost crkvenog učenja.

Rad nadbiskupa Paglie dolazi pod još veće zanimanje jer u Rimu rastu glasovi da papa Franjo priprema dokument o naučavanju o životu, možda u novoj enciklici ili apostolskoj pobudnici. Nagađa se da bi Papa, koji opetovano ističe primat informirane savjesti te ulogu razbora i razlučivanja u moralnom odlučivanju, mogao dalje razviti stav da bračni parovi ni u kojem slučaju ne smiju koristiti umjetnu kontracepciju. Rođen u drevnom gradu Boville Ernica, u Laziju, središnja Italija, 77-godišnji nadbiskup predsjednik je Papinske akademije za život i kancelar Papinskog teološkog instituta za bračne i obiteljske znanosti Ivan Pavao II.

Dok se susrećemo, čini se da ga ne uznemirava burna rasprava koja je dovela do toga da se Akademija našla na udaru oštre kritike dijelova katoličkih medija, osobito u SAD-u, gdje samo i mala naznaka propitivanja oko crkvene zabrane upotrebe pilula ili drugih oblika umjetne kontracepcije izaziva bijesne optužbe o otpadništvu. Mons. Paglia ima toplu, blistavu osobnost. Kad sam stigao u urede akademije u Via della Conciliazione, širokoj prometnici koja vodi do bazilike Svetog Petra, upravo je završio jedan njegov sastanak. Kad sam otišao, odveli su ga na drugi. Ispod vanjštine osmijeha nalazi se čelik odlučne osobe da provodi stvari. „Vidite, ono što nam je danas uvijek važno jest da budemo stvarno za život na način koji je učinkovit i ni na koji način ideološki”, kaže mi. „Zainteresirani smo za rušenje – kako da kažem – ideoloških predrasuda koje kontaminiraju refleksiju, kontaminiraju javno mnijenje. I onemogućuju široko djelovanje na svim stranama“.

Prijetnje životu danas, ističe nadbiskup, dolaze u bezbroj oblika. One uključuju rat, glad, siromaštvo, pad nataliteta, tinejdžere koji si oduzimaju živote, odbacivanje starijih osoba. U tom kontekstu, smatra, Crkva mora artikulirati svoju pro-life poruku. Rasprave „o pobačaju ili eutanaziji“, kaže, „postale su ideologizirane“. Rad nadbiskupa Paglie je širok i on se ne boji tražiti načine preoblikovanja tradicionalnog katoličkog razmišljanja. Jedna od njegovih inicijativa bila je rad s „velikim tehnološkim“ tvrtkama, uključujući IBM i Microsoft, na razvoju etičkog okvira za umjetnu inteligenciju.

Dok razgovaramo, rano poslijepodnevno sunce probija se kroz otvoreni prozor, a naš razgovor često prekidaju zvukovi sirena i kakofonija rimskog prometa. To mi se čini kao metafora za ono što mons. Paglia pokušava učiniti: dok on želi pustiti malo svjetla u sobu i čuti buku s ulice, neki bi radije držali navučene zavjese i prigušili zvukove vanjskog svijeta. To nije strategija bez rizika. Akademija je nedavno kritizirana s nekih strana iz dva razloga. Prvi je nadbiskupova želja da otvori teološki dijalog o tome kako razumjeti Humanae Vitae. Drugi je da je Papa imenovao nove članove Akademije koji su izrazili pro-choice stavove. Među njima je i talijansko-američka ekonomistica Mariana Mazzucato, koja je pisala o tome kako spasiti kapitalizam čineći ga inkluzivnijim i čiji je rad Papa citirao u knjizi Odvažimo se sanjati: put prema boljoj budućnosti.

Na povratku iz Bahreina prošle nedjelje papa Franjo je rekao da je Mazzucato imenovao jer je „velika ekonomistica“ i da će Akademiji „dati malo više ljudskosti“. Zašto u Akademiju za život imenovati ekonomisticu, upitao sam mons. Pagliu. „Kada govorimo o ‘životu’ u širem smislu, shvatili smo da nije moguće… promišljati o životu bez onoga što on znači u svom njegovom značaju. Na primjer, tisuće i tisuće dnevno [umiru] od gladi – mogu li onda ne govoriti o ekonomiji? Ako [mi] želimo razgovarati o životu, onda to moramo” učiniti, objašnjava. „Zato je za nas ekonomist neophodan, kao i drugi znanstvenici… Već imamo druge znanstvenike i u tom smislu činilo nam se korisnim da bi poznata ekonomistica kao znanstvenica [Mazzucato] mogla biti dio ovog saveza”.

Odluka o imenovanju Mazzucato odražava ono što Paglia vidi kao potrebu za većim dijalogom sa svim znanostima i da se pitanja ne razdvajaju. Opisao je Mazzucatino stajalište o pobačaju kao „pro-choice”, a ne „pro-abortus”, te je objasnio da se Akademija protivi pobačaju, ali ona ne može zanemariti „napade na život koji proizlaze iz nejednakosti“. Svake godine od pothranjenosti umire dva milijuna djece, ističe.

Tijekom svog pontifikata papa Franjo inzistirao je na tome da su ukidanje smrtne kazne, zaštita migranata, briga za okoliš i rješavanje ekonomske nepravde dio isprepletene tapiserije životnih briga. Dok je koristio oštre riječi za osudu pobačaja, uz to se također distancirao od pokušaja da se političarima zabrani pristup euharistiji, rekavši da nikada nikome nije odbio pričest. Što se tiče braka i obiteljskog života, Papa je pozvao Crkvu da slijedi put razlučivanja, praćenja i slušanja. „Obitelj nije ideologija; to je stvarnost“, rekao je Franjo prošli mjesec teolozima s Instituta za znanosti o braku i obitelji Ivan Pavao II., na čelu s Pagliom. „Ali kada ideologije pođu pojašnjavati što je obitelj, sve je uništeno. Ideologije uništavaju!“.

Ranije ove godine objavljena je knjiga od 528 stranica na talijanskom, Teološka etika života (Etica teologica della vita: Scrittura, tradizione, sfide pratiche, Libreria Editrice Vaticana, 2022.), zbornik radova s konferencije u listopadu 2021. koju je organizirala Papinska akademija za život a tiču se razmatranja bioetičkih i životnih pitanja u svjetlu vizije pape Franje. Bio je to pokušaj produbljivanja dijaloga između teologa i autoriteta učiteljstva, koji se često vide u suprotnosti ili življenju alternativnih stvarnosti. Tijekom konferencije, teolozi su odgovarali na osnovni tekst (testo base) koji se bavio pitanjima koja uključuju i umjetnu kontracepciju, IVF oplodnju te skrb na kraju života.

Neki su suradnici sugerirali da bi mogle postojati okolnosti u kojima bi uporaba umjetne kontracepcije od strane bračnog para mogla biti moralno dopuštena. Na pitanje novinara o mogućnosti razvoja crkvenog učenja o kontracepciji tijekom ljetošnjeg leta iz Kanade natrag u Rim, papa Franjo je odgovorio da su „dogma, moral, uvijek na putu razvoja, ali razvoja u istom smjeru“. Osvrnuo se na spomenutu knjigu, rekavši da su oni koji su sudjelovali u raspravama na konferenciji pri Akademiji „izvršili svoju dužnost jer su nastojali napredovati u doktrini“. „Dužnost teologa”, rekao je Papa, „je istraživanje, teološka refleksija“ i „Učiteljstvo će reći: ‘Da, to je dobro, ili, Ne, to nije dobro.’” No inzistirao je: „Ne možete činiti teologiju s ‘Ne’ ispred sebe“.

Papine izjave ponovno su potaknule predviđanja da je novi Papin dokument u pripremi. Isusovačka publikacija La Civiltà Cattolica čak je predložila naslov: Gaudium Vitae (Radost života). Upitao sam mons. Pagliu, je li moguća papinska enciklika o životnim pitanjima. „Očito je da bi ovo pitanje trebalo postaviti Svetom Ocu, više nego meni“, kaže. „Vjerujem da će doći dan kada će papa Franjo ili sljedeći papa [to učiniti]. Ali što da kažem? Svakako, moramo to riješiti“.

Kako je istaknuo mons. Paglia, Franjo se već u nekoliko navrata bavio životnim temama, posebice u enciklici Laudato Si’ o okolišu, u enciklici Fratelli Tutti o bratstvu i sestrinstvu, te u svom dokumentu o braku i obiteljskom životu Amoris Laetitia. U Humanae Vitae Pavao VI. upozorava da će raširena uporaba kontracepcijskih sredstava dovesti do pada moralnih standarda i smanjenja poštovanja prema ženama. Mons. Paglia mi kaže da treba staviti naglasak na proročki element enciklike, koji se vidi u padu nataliteta na Zapadu. No, veće je pitanje, kaže, kako „generirati“ novi život. „Zaustavili smo se samo na, možda, jednom malom aspektu, onom kontracepcije“, objašnjava. „Postoji pitanje odgovornog roditeljstva koje naglašava Pavao VI. Dakle, u tom smislu, možda je novo razmišljanje u ovom području korisno“. Također postoji rizik, sugerira on, primjene Humanae Vitae na preusko legalistički način. Neki par može koristiti prirodne metode kontracepcije i ne imati djecu, na primjer. Paglia ističe da bi takvi „mogli biti vrlo korektni u primjeni prirodnih metoda“ i mogli bi reći da „poštuju pravilo – ali to zapravo izdaje bit“ crkvenog nauka. Natalitet u većinski katoličkim zemljama opada kao ni u jednoj drugoj zemlji na Zapadu. Humanae Vitae ostaje učenje koje mnogi parovi nisu „prihvatili“ (jer ankete diljem svijeta dosljedno pokazuju da ogromna većina katolika ne prihvaća da je uporaba kontracepcijskih sredstava moralno pogrešna).

O. Maurizio Chiodi, moralni teolog na Teološkom institutu za bračne i obiteljske znanosti Ivan Pavao II., ustvrdio je da Humanae Vitae nije nepogrešivo učenje i da je to „reformabilna doktrina”. Chiodi je bio jedan od onih koji su izradili nacrt teksta za raspravu za konferenciju u listopadu 2021. i tvrdio da je „teološka rasprava” o Humanae Vitae, uključujući „mogućnost neslaganja“, zakasnila. Valja napomenuti da su i Benedikt XVI. – prije nego što se povukao iz papinstva – i papa Franjo rekli da se umjetna kontracepcija može koristiti kada namjera nije spriječiti začeće, već zaustaviti širenje smrtonosnih bolesti uključujući HIV i virus Zika. U središtu rasprave o Humanae Vitae su ograničenja razvoja crkvenog nauka.

Nadbiskup Paglia spominje svetog Johna Henryja Newmana, govoreći mi da bez njegova rada Drugi vatikanski koncil ne bi mogao proizvesti Dignitatis Humanae, s njegovom odlučnom promjenom u stavu Crkve o slobodi vjerovanja i njezinoj zaštiti od strane građanskih vlasti. Njegovo prihvaćanje vjerske slobode – koju je snažno branio svaki Papa od Koncila – naišlo je na ogorčeno protivljenje tradicionalista, upravo zato što je to predstavljalo promjenu u crkvenom učenju.

Za mons. Pagliu, Newmanovi tekstovi glede razvoja crkvenog nauka i dalje su relevantni. Crkva „nije muzej arheoloških artefakata. Ona je živo tijelo“, kaže. Neophodan je razvoj „cjelokupne arhitekture etičke dimenzije života”, a kao primjer razvoja nauka daje pitanje smrtne kazne. Ivan Pavao II., ističe Paglia, opetovano je pozivao na suspenziju smrtne kazne, a onda je Franjo odlučio da je vrijeme da se promijeni Katekizam kako bi se smrtna kazna potpuno proglasila nedopustivom. „Rast nije kontradikcija prethodnom“, kaže on. „Rast je ulazak u širinu i dubinu.”

Ono što kod mons. Paglie izaziva ljutnju jest to što postoje neki u Crkvi koji se protive čak i vođenju teološkog dijaloga o određenim moralnim pitanjima. „Onima koji se protive raspravi o ovim pitanjima kažem: smatram da postoji dubok problem vjernosti Duhu. A to će reći, da je to patologija, to je bolesna vjera. I vjera u formulu a ne u Duha. Rekao bih da postoji rizik od blokiranja Duha“, kaže mons. Paglia. „Tražim da dođu i raspravljaju” i da to učine bez da „padnu u napast da budu Učiteljstvo“.

Za njega je središnje mjesto djelovanje Duha Svetoga u životima vjernika, a ne samo u formulama doktrine. „To vidimo u onome što je Isus rekao apostolima prije nego što ih je napustio. Rekao je: ‘Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi‘ (Iv 16,12-13). To je također napredak Crkve”.

To odražava pastoralni pristup pape Franje. To je također sinodalni pristup, koji je Pagliina akademija pokušala oblikovati svojim najnovijim promišljanjima slijedeći proces temeljen na slušanju i dijalogu. „Ovo nije lako, upravo u svijetu u kojem nas individualizam više ne čini dijaloškima, nego često poput ludih kukaca lupamo po staklu u sobi”, kaže. „Danas je najveći rizik to što ne znamo slušati jedni druge“.

Nadbiskup Vincenzo Paglia možda na svojoj strani ima Papu, većinu biskupa i sensus fidelium kakav se pojavljuje u sinodskom procesu – da ne spominjemo Engleza kanoniziranog prije tri godine –, ali se također suočava sa strujom trajnog protivljenja svom pristupu. Napustio sam njegov ured uvjeren da neće biti izbačen s kursa. Moglo bi se uskoro pojaviti potpuno novo poglavlje o etici života – zaključuje Christopher Lamb u prilogu za katolički časopis The Tablet.