U propovijedi na slavlju svetkovine Svete Marije Bogorodice u Jeruzalemu nadbiskup je kao posebno značajnima istaknuo poruke pape Franje – mir kao put nade, dijalog, pomirenje i ekološko obraćenje.

„Iskreno, moramo priznati da su te riječi prilično daleko od našeg trenutačnog iskustva ovdje, u našoj Svetoj zemlji”, čini se da na tom području „dugo nije bilo pravoga dijaloga, pogotovo među predstavnicima vlasti”, a „riječ pomirenje je gotovo tabu”, rekao je nadbiskup Pizzaballa.

Pritom je istaknuo da zbog toga ne gube nadu, već žele koračati putom nade koji je vlastit pozivu Crkve i koji vodi prema miru.

Apostolski upravitelj Latinskog jeruzalemskog patrijarhata usredotočio se na dijalog, jedan od pojmova koji Papa ističe u poruci za Svjetski dan mira. Riječ koja je mnogima postala neugodna jer vidimo da je stvarnost suprotna onome što neprestano govorimo. Mir je zapravo plod dijaloga, ali i njegova pretpostavka; istinski i iskren dijalog vodi miru u odnosima; istodobno, za ozbiljan dijalog potrebno je imati želju za mirom i susretom, istaknuo je nadbiskup, prenosi Vatican News.

U našem lokalnom kontekstu moramo se suočiti s neuspjehom mnogih razgovora o mogućim mirovnim sporazumima između Izraelaca i Palestinaca, s neuspjehom već postignutih sporazuma, s neprekidnim nasiljem. Moramo se nositi s općim nepovjerenjem u vezi s mogućim novim vidicima, željom za mirom i mogućom promjenom.

Ukratko, razgovaramo o dijalogu i miru kada dođu stranci i na raznim konferencijama organiziranima u inozemstvu, ali u srcu znamo da je ovdje stvarnost drukčija i da je dijalog daleko od našeg stvarnog života, rekao je nadbiskup.

Vjera je dijalog s Bogom, odnosno susret s Njim. Nemojmo se zavaravati; ako ne znamo razgovarati jedni s drugima, ne znamo razgovarati ni s Bogom. Kako možemo živjeti u dijalogu s Bogom i ne biti u stanju ući u dijalog s čovjekom, pitao se nadbiskup te upozorio da vjernik mora biti sposoban učiniti u sebi sintezu, odnosno ujediniti ono što vjeruje s onim što živi. To je kontinuirani napor, ali koji čini temeljnu sastavnicu života u vjeri.

Djelovati tako da drugi osjeća blizinu u svojoj boli; odbaciti iskušenja bijega i malodušnosti; ne pribjegavati kompromisu s moćnicima; moliti jer je to glavni način posredništva Crkve između ljudi i Boga; aktivno, sa živom i domišljatom ljubavlju, dijeliti umor i patnju žrtvi, slabih i siromašnih; oduprijeti se strategiji suprotstavljanja i sukoba umješnošću susreta i dijaloga te, konačno, neprekidno razlučivati što i kako govoriti – neki su od prijedloga nadbiskupa Pizzaballe upućeni cijeloj crkvenoj zajednici u Svetoj zemlji kako bi postala svjedokom želje za dijalogom.