Planinarenje je oduvijek bio zajednički hobi Beate i Piusa Löchera. Ali prije 23 godine, kada je par prvi put s grupom u Španjolskoj propješačio Putem svetog Jakova, iskusnog bankovnog službenika i učiteljicu obuzela je hodočasnička groznica: “Pješačenje je lijepa aktivnost”, kaže Pius Löcher. “Još više vas ispunjava kada ne tražite samo lijepe staze, već imate cilj prema kojem idete”.

Ukupno su njih dvoje već hodočastili, kako kažu, 18 tisuća kilometara. Najdulje putovanje bilo je 4400 kilometara do Santiaga de Compostele u sjevernoj Španjolskoj – do tamo i natrag.

“Čuveni Put svetog Jakova je neusporediv, posebno u dijelovima u Španjolskoj”, oduševljen je Pius Löcher. Naravno, ne treba vam smetati što hodočaste i stotine drugih ljudi, nego si možete posložiti svoj dnevni ritam tako da ne budete u gužvi sa svima.

Prije osam godina napustili su Rottweil nakon Uskrsa

Prije osam godina, par je krenuo iz njemačkog Rottweila nakon Uskrsa, a zatim je stigao u španjolski Santiago nekoliko dana prije blagdana svetog Jakova 25. srpnja. Jakov Veliki bio je jedan od prvih Isusovih učenika i apostola. U 9. stoljeću u njegovu čast u Santiagu de Composteli sagrađena je bazilika te je taj grad u Galiciji postao važno mjesto hodočašća. Vijeće Europe je 23. listopada 1987. srednjovjekovnu hodočasničku rutu u Santiago proglasilo prvom “Europskom kulturnom rutom” (the first „Cultural Route of the Council of Europe“).

Na povratku, Löcheri su hodočastili kući drugom rutom. Sveukupno su na putu bili gotovo pola godine. “Divno je kada ne samo hodočastite do svog odredišta, već pješačite i natrag”, kaže Beate Löcher. Lijep je osjećaj primijetiti da korak po korak sve postaje bliže: jezik, hrana, gradovi i sve više dolazite tamo gdje pripadate, odakle dolazite.

Na njihovim brojnim hodočasničkim putovanjima ponekad se događalo da njih dvoje usput ne mogu naći smještaj za noćenje. No, odlučili smo da u takvim situacijama nećemo zvati taksi, nego se zadovoljiti onim što je dostupno, kaže 67-godišnjak. Najteže je bilo pronaći smještaj u blizini zapadnih Pirineja u Puyoôu u Francuskoj, gdje su spavali na podlogama za spavanje ispred vrata crkve. “I to smo preživjeli”.

Uvijek iznova srdačno gostoprimstvo

Uvijek su iznova doživljavali i bratsko gostoprimstvo. Kad je par navečer razmotao svoje vreće za spavanje na javnom trgu u Les Carsu u jugozapadnoj Francuskoj kako bi tu prespavali, primijetio ih je jedan mladić i ponudio im besplatan smještaj u svojoj kontejner kućici. “Kada idete na hodočašće, uvijek je uključeno malo avanture. Nikada ne znate točno što možete očekivati”, kaže Beate Löcher.

Hodočastili su i u Rim, na grobove apostola Petra i Pavla. „Idete li u Rim pješice, grad ćete doživjeti na sasvim drugačiji način“, uvjereno kaže Beate. Put natrag iz Rima morao je biti prekinut: njezin suprug je u Ferrari doživio infarkt na lijevom oku i od tada na to oko uglavnom ne vidi. Isprva nije bilo jasno hoće li hodočasnici moći nastaviti s ovim oštećenjem.

Nakon dijagnoze, kaže, mnogo mu je pomogla pomisao na koral “Wer nur den Lieben Gott walten” koji je napisao Georg Neumark (1621.-1681.). U njemu tekstopisac poziva da se ne brinemo, nego da se pouzdamo u Boga. Danas mu je oslabio trodimenzionalni vid, ali bez problema opet može gaziti hodočasničkim stazama. Njih su se dvoje upravo vratili iz Austrije, kamo su krenuli stopama tamošnjih svetaca. Hodočašće je jako smiruje, kaže Beate Löcher. “Ne mogu reći da me hodočašće učinilo više vjernicom, ali je svakako podržalo moju vjeru”.

Savjeti za hodočasnike početnike

Njih dvoje savjetuju hodočasnike početnike da započnu s kratkim relacijama. Ruksak ne smije biti prevelik, “45 litara je puno”. Osim toga, važno je obratiti pozornost na udobnu obuću koja je dovoljno široka i koja ne steže, pa ni onda ako stopalo natekne na vrućini. Flasteri za žuljeve i mast za zacjeljivanje rana uvijek bi trebali biti u prtljazi. Nakon svakog hodočašća par prebire po ruksacima i razmišlja što im nije trebalo, a što bi mogli ostaviti kod kuće za sljedeću etapu, kako bi putovali sa što manje balasta. Prema riječima Beate Löcher, najvažnije je sva očekivanja ostaviti kod kuće.

“Očekivanja ne stavljamo u naše ruksake”, dodaje njezin suprug smiješeći se. Često ga pitaju što je za njega taj put i što ako, suprotno očekivanjima, na hodočašću nemate duhovno iskustvo. Ali za njega je mnogo važnije pitanje: “Što radim izvan puta i što sam spreman uočiti usput?” I to ga, kaže Pius, motivira da hodočasti putem kojim su prošli mnogi ljudi prije njega, neki od njih stoljećima ranije – svi sa željom da susretnu Boga.

(Judith Kubitscheck, Katholisch.de)