Koncert je otvorila orguljašica Elena Roce solističkom izvedbom »Pièce d’Orgue« J. S. Bacha, BWV 572. Uslijedile su skladbe »Locus iste« A. Brucknera i »Sicut cervus« G. P. da Palestrine, katedralnog zbora pod ravnanjem Maria Večerića, zatim Koncert za trubu u Es duru – I. Allegro J.B.G. Nerude, u izvedbi Lovre Ticla. Sopranistica Elena Roce uz pratnju flautistice Maje Mustapić otpjevala je skladbu «Ave Maria« G. Caccinija. Solistica Maja Mustapić uz orguljašku pratnju na flauti je izvela »Air« J.S. Bacha. Sopranistice Marija Milinković i Ana Ticl otpjevale su »Maria, Mater gratiae« G. Fauréa, a katedralni zbor skladu D. Brotnjanskog »Dostojno jest«. Uslijedila je snažna orguljska »Improvizacija« orguljaša Krešimira Klarića na melodiju gesla Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka“. Skladbu C. Francka »Panis angelicus« izvela je sopranistica Gabrijela Škrabal zajedno s katedralnim zborom, koji je potom otpjevao »Ave verum corpus« W. A. Mozarta. »Agnus Dei« iz Missae Caecilianae A. Vidakovića izvela je sopranistica Ana Ticl zajedno s katedralnim zborom. Elena Roce i Krešimir Klarić na orguljama odsvirali su »Water music« (obrada za orgulje za četiri ruke) G. F. Händela. Praizvedbom skladbe u čast sv. Antuna »Ako čudo tražiš gle« ravnao je njezin autor Anton Ećimović. Koncert je završio »Slavom« iz Spatzenmesse W. A. Mozarta, KW 220 u izvedbi Katedralnog zbora i solista: Gabrijela Škrabal, sopran; Elena Roce, alt; Kristijan Kostić, tenor; Patrik Ružičić, bas i Lovro Ticl, truba.

Generalni vikar Josip Krpeljević izrekao je biskupu Škvorčeviću u ime nazočnih na koncertu imendansku čestitku a potom su mu se pridružili predstavnici spomenutih katoličkih škola, s djecom koja su mu uputila svoj pozdrav i uručila darove.

U svojoj prigodnoj riječi biskup Škvorčević je spomenuo kako nije siguran imaju li pravo oni koji ovih dana govore da nakon koronavirusa više ništa nije isto, ali da zna kako ima pravo jedan njegov prijatelj koji tvrdi da nakon jednog dobrog koncerta više ništa nije isto. Kazao je da gledajući lica nazočnih osoba prepoznaje kako su se ona ovim koncertom izmijenila. Podsjetio je da česte upotrebljavamo pojmove neizmjerno, neizrecivo, nedokučivo, nadspoznatljivo, nebesko i božansko, a da ih ne znamo do kraja protumačiti. Istaknuo je da nam glazba pomaže imati o njima iskustvo, jer je moćna približiti nam ono što je neizmjerno i neizrecivo, nebesko i božansko. Kad nas na koncertu u dubini našeg bića preplavi glazbena snaga, svijet oko nas postaje drugačiji, jer u svojim srcima nosimo dodirnutost neizmjernim, nebom. Zahvalio je sviračima, pjevačima, orguljašima i solistima što su svojim pjevanjem i sviranjem nazočnima u Katedrali omogućili da iskustveno dohvate ono što ne znaju izreći, onu ljepotu koja se još nije u potpunosti ostvarila, a kojoj sada već pripadaju i ona njima. Ustvrdio je da su sveci ljudi poput glazbe u kojima prepoznajemo crte neizmjernosti, neuhvatljivosti, nebeskoga, božanskog. Među njima ima posebno mjesto sv. Antun Padovanski. Premda se o njemu puno priča već više od osam stoljeća, još uvijek nije sve o njemu izrečeno, upravo zbog neuhvatljive, neizmjerne, božanske stvarnosti za koju je bio sav otvoren, njome zahvaćen i koja iz njega zrači, ustvrdio je biskup. Rekao je nazočnima da zajedno s njima želi zahvaliti Bogu što i danas u Hrvatskoj postoje slični ljudi, koje nam valja prepoznati. Poručio im je da će otići s ovoga koncerta promijenjeni upravo zato što su se po glazbi susreli s drugačijim, boljim, dubljim snažnijim dimenzijama od onih koje nam se počesto nude putem medija, s nekih političkih i drugih govornica. Neka je što više prepoznatljivih neizmjernosti i neuhvatljivosti na hrvatskim licima po zagovoru svetaca, napose sv. Antuna, poželio je biskup.

Zahvalio je nazočnim Požežanima, kao i gostima iz Zagreba, Slavonskog Broda i drugih mjesta na čestitkama, rekavši da će im se molitvom odužiti za iskazanu pažnju. Svima im se preporučio u molitve, da mu sv. Antun udijeli barem nešto od one milosne neizmjernosti i neuhvatljivosti koju je on živio. Poželio je učenicima katoličkih škola da po zagovoru sv. Antuna rastu u Božjoj ljepoti i budu radost – ne samo svojim roditeljima – nego i našoj hrvatskoj domovini.