Koncelebrirali su župnik novogradiške župe Bezgrešnog začeća BDM Branko Gelemanović, ravnatelj Biskupijskog Caritasa Ivan Popić te domaći župni vikar Marko Dušak. Pozdravljajući sudionike slavlja biskup Škvorčević izrazio je radost što ih može posjetiti, pogledati ih u lice, osjetiti ljepotu i radost, ali i teškoće koje nose u svojim srcima, a još više u svojim životima, te u misi sjediniti ih s Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem. Rekao je da im tim pohodom u pripravi za proslavu biskupijskog zaštitnika sv. Lovre želi posvjedočiti da su i oni sastavni dio Božjeg naroda u Požeškoj biskupiji, i podsjetiti ih kako oni svojom patnjom i trpljenjem služe njezinu dobru, dobru naše Crkve i našeg naroda. Spomenuo je da toga dana slave blagdan Preobraženja Gospodinova, koji nas podsjeća da nismo osuđeni na život kakav trenutačno ostvarujemo, nego da smo uključeni u proces preobraženja Božjeg Sina iz muke i smrti u pobjedu uskrsnuća. Pozvao je prognanike i druge sudionike slavlja da zahvale Isusu Kristu što ih smatra svojima, što ih voli i što im želi dodijeliti ono dobro za koje je on umro i uskrsnuo.

U homiliji biskup se osvrnuo na natpis na majici jedne sudionice misnog slavlja: „Optimism is a lifestyle – Optimizam je stil života“ – te je ustvrdio kako je dobro da ljudi budu optimisti, ali je naglasio da se treba zapitati na čemu je on utemeljen u našem svijetu i životu punom teških i mučnih nevolja. Rekao je da se odgovor na to pitanje nalazi u naviještenoj Božjoj riječi. Prorok Danijel u prvom, a apostol Petar u drugom čitanju govore o onome što su Božjega vidjeli i čuli, a i Lukin evanđeoski ulomak govori o onome što su Isusovi učenici vidjeli i čuli na gori Taboru, i Božji glas koji su čuli o Sinu Izabraniku kojega trebaju slušati. Podsjetio je vjernike da svakoga dana mnogo toga gledamo i slušamo na televiziji i drugim medijima. Međutim, upozorio je, ako naše gledanje i slušanje ostane samo na toj površnoj razini, nećemo nikada pravo i istinski razumjeti ni što je naš život ni što je svijet u kojem živimo. Stoga ih je pozvao da ne slušaju i ne gledaju samo ono što govore i ostvaruju moćnici ovoga svijeta, nego da se vođeni Božjom riječju vjerom uzdignu iznad ovozemaljske stvarnosti, te osluškuju ono što Bog govori i gledaju ono što on ostvaruje za nas.

Osvrćući se na viđenje proroka Danijela, u kojem nakon četiri čudovišna bića koja simboliziraju četiri susljedna i prolazna kraljevstva, čiji su vladari neljudski postupali s njegovim izraelskim narodom i progonili ga, s neba na zemlju silazi „netko kao Sin čovječji“, kojemu je Bog predao vječno i neprolazno kraljevstvo, biskup je rekao da je u tom liku Sina čovječjega prikazan Sin Božji, Isus Krist kojemu je Otac predao svu vlast na nebu i na zemlji.  Naglasio je da Gospodin Isus Krist tu vlast nije, poput zemaljskih moćnika stekao vojnom, političkom, gospodarskom ili nekom drugom moći, nego time što je položivši sebe za nas do kraja, do u smrt, jednom zauvijek pobijedio smrt. Stoga na pitanje tko je gospodar svijeta, prvi kršćani su odgovarali: Isus Krist je „Gospodin – Kyrios“, koji se inače pridavao zemaljskim kraljevima i moćnicima. Pozvao je nazočne da se obnove u svijesti kako je Isus Krist jedini i pravi gospodar svijeta i njihova života, i da se još većim žarom i odlučnošću opredijele njemu jedinome služiti.

Govoreći pak o evanđeoskom ulomku u kojem sv. Luka opisuje kako se Isus preobrazio pred trojicom svojih najbližih učenika dok je molio na brdu Taboru, biskup je ustvrdio da se i naša istinska preobrazba događa kad u molitvi Bogu otvaramo i uzdižemo dušu, kad u nas uđe Božja ljubav, naklonost i blizina, koju nazivamo milost, a kojom nam Bog već sada na zemlji daje predokus vječnog preobraženog života na nebesima. Na tom temelju možemo s pravom tvrditi da je optimizam naš životni stil, jer on ima svoje pokriće u Bogu koji voli čovjeka, te vjernik nema potrebe svrstavati se među one koji ne računaju s Bogom te svakodnevno tumače kako u Hrvatskoj ništa ne valja, ništa se ne može i ne isplati. U tom vjerničkom optimizmu poželio je svima radostan blagdan biskupijskog zaštitnika sv. Lovre.

Na kraju misnog slavlja biskup je poručio nazočnima da su sudjelovanjem u misi, a osobito primanjem pričesti otvorili Isusu Kristu prostore svog bića, da on u njihovim nemoćima i trpljenjima ostvaruje svoju konačnu preobrazbu. Zahvalio je pjevačima za predvođenje liturgijskog pjevanja, a gospođi Ivki što je lijepo uredila prostor za misno slavlje. Zahvalio je župniku Gelemanoviću i župnom vikaru Dušaku za duhovno služenje prognanicima u ovom naselju, te je na sve zazvao Božji blagoslov. Nakon mise nazočni prognanici primili su novčani dar Požeške biskupije.