Istina je prava novost.

Blagoslovljena kapelica u Drenovcima posvećena sv. Jurju

Kapelicu koju su u Općini Drenovci u spomen na svoje podrijetlo sagradili Dalmatinci i Ličani čiji su djedovi i očevi došli u Slavoniju, blagoslovio je u četvrtak 21. studenoga župnik Željko Šimić.

Prisutan je na blagoslovu bio i preč. Marko Gaćarić, podrijetlom iz Drenovaca, sada na službi u Velikoj Kopanici, izvještava Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Zašto su njihovi djedovi još 1870. i 1918. krenuli u Slavoniju pojasnio je okupljenima Vjekoslav Brkić, sjećajući se riječi koje su im govorili: „Od kamena se nemoš naist“. Stoga su Vjekoslav Brkić i Tomislav Linar, uz potporu Darka Grdenića, Marka Komesarovića, Olivera Gaćarića i Franje Lipinčića krenuli ostvariti ideju izgradnje kapelice kako bi zahvalili Bogu i Drenovčanima što su ih prigrlili kao svoje rođene. U izgradnji su imali veliku pomoć Hrvatske gorske službe spašavanja koja je skinula kamen s ličke strane sjevernog Velebita i južnog Velebita te dalmatinske strane Paklenice iz mjesta odakle su doselili Ličani i Dalmatinci (70% ih je bilo iz Jasenica i Kruševa). Inicijatori ideje krenuli su i realizirali izgradnju kapelice posvećene svetom Jurju, zaštitniku Velebita i Kruševa, a zanimljivo je da se Vjekoslavov djed također zvao Jure. „Kapelicu smo izgradili od šokačke cigle i dalmatinskog kamena u dijelu atara Galije, gdje su bile kuće prvih Dalmatinaca u mjestu. Kapelica je sagrađena ispred sačuvane kuće Brkića“, rekao je Vjekoslav.Preč. Gaćarić prisjetio se vremena dok je živio u Drenovcima i istaknuo: „Ova kuća iza kapelice je davno napravljena. U njoj su živjeli ljudi, rađali se i umirali, a danas je napuštena. Vjerojatno će ju srušiti zbog starosti. Poznavao sam obitelj koja je ovdje živjela, pokojnog djeda Juru, po čijem je nebeskom zaštitniku ova kapelica dobila naslov. Bio sam svjedokom života te obitelji. Nažalost, svjedok sam kako se mnoge takve zgrade ruše. Volim pogledati stare zgrade jer u njima ima duha onih ljudi koji su ju pravili i u njima živjeli. Duha kakvoga nalazimo u starim građevinama više nema, a koliko mogu primijetiti, danas su i drugačiji ljudi koji u njima žive. Možda je ovo samo moja nostalgija za prošlim vremenima, ali sreo sam ljude koji isto tako misle.“ Predivno uređena kapelica naći će mjesto u analima povijesti Drenovaca, a sigurno će privući i na molitvu potaknuti i mještane i prolaznike.