Predvođeni župnikom mons. Adamom Bernatovićem, umirovljenim svećenikom Vladimirom Mikrutom te župnim vikarima Blažom Jokićem i Robertom Almašijem, hodočastila su dva zbora mladih, pučki zbor i mješoviti konkatedralni zbor sa zborovođama Josipom Erhardt i Daliborom Ratićem. Pjevačima se pridružila nekolicina kateheta i brojača milostinje.

Središnji dio hodočašća bila je misa koju je sa svećenicima iz Osijeka predvodio upravitelj svetišta preč. Árpád Verebélyi, župnik i dekan. Govoreći o potrebi divljenja i čuđenja u svojoj homiliji predslavitelj je rekao: „Gledajući oltarnu sliku Marija Pomoćnice s Djetetom koja Majku i Dijete prikazuje tako sjedinjene da izgledaju kao jedno, potiče na beskrajno čuđenje: Bog se zauvijek vezao za čovjeka. Bog i čovjek su zauvijek zajedno. To je radosna vijest svakom čovjeku (…) I Crkvi je potrebna obnova čuđenja jer je boravište živoga Boga. Gospa u Crkvu donosi raspoloženje doma u kojem boravi Bog i čovjek. Dopustimo stoga da nas Božja Majka gleda, da nas zagrli i primi za ruku; i to posebno u trenutku potrebe, kada se nađemo zapleteni u najzamršenijim trenucima života“, poticao je u svojoj propovijedi Verebélyi.

Nakon prilike za osobnu molitvu i zajedničkog ručka hodočasnici su se uputili prema Baču, nekadašnjem sjedištu biskupije, gdje ih je dočekao fra Josip Špehar, čuvar sedamstoljetnog baroknog samostana. Franjevačka crkva u Baču je najvrjedniji spomenik srednjega vijeka u Subotičkoj biskupiji.

Treća postaja hodočašća bio je posjet pravoslavnom manastiru u Bođanima i čudotvornoj ikoni Majke Božje Bođanske. Hodočasnike je srdačno primio monah Zaharije predstavljajući monašku duhovnost Istoka i značajke hrama Uznesenja BDM. Zatim im je pokazao manastirski vrt koji je poznat po egzotičnim biljkama.

Naposljetku, u povratku su Osječani kratko stali i u župi Sv. Jurja u Vajskoj kojom upravlja vlč. Vinko Cvijin, nekadašnji pitomac Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.