Admittendi su: Mihael Macanić – Župa sv. Mihaela Arkanđela, Donji Miholjac te Florijan Zagorščak – Župa sv. Martina biskupa, Privlaka, dok je Florijan Zagorščak, uz Vladimira Sabu iz Župe Uzvišenja sv. Križa – Ladimirevci, primio službu akolitata. Koncelebrirali su poglavari Bogoslovnog sjemeništa, predvođeni rektorom Stjepanom Radićem te gosti: rektor Nadbiskupskog sjemeništa u Zagrebu Željko Faltak i prefekt Josip Đurin.

Uvodeći u homiliju biskup Ćurić podsjetio je okupljene da se upravo na taj dan navršilo 10 godina kako je papa Benedikt XVI. posjetio Hrvatsku u prigodi slavlja 1. nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Zagrebu. Prisjećajući se predvečerja toga dana i Papina susreta s mladima na Jelačićevom trgu, biskup je kazao: „Htio sam ovim malim spomenom na današnju obljetnicu dozvati nam u pamet to lijepo i vrijedno iskustvo, znajući da nas doživljeni susreti s drugima, s braćom i sestrama, uvijek obogaćuju i izgrađuju; uvijek barem nešto iz njih ponesemo, posebno kad je riječ o susretima u kojima je na poseban način u središtu Krist.“ Podsjetio je također i na Papine riječi upućene mladima: Isus je “onaj koji traži vas, prije nego vi Njega! Potpuno poštujući vašu slobodu, On se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu!“ te je zaključio kako nam je istinski potreban taj sveti, božanski i utjelovljeni Suputnik koji je pravom istinom rasvijetlio naš ljudski život u kojem se isprepliće iskustvo grijeha ali i iskustvo Božje milosti, zapravo njegove trajne ljubavi.

Tumačeći misna čitanja, biskup je rekao kako prihvaćamo da je svaki čovjek već rođenjem smještan u grijehom ranjenu ljudsku životnu stvarnost, i vanjsku i nutarnju. „Grijeh nije neka daleka mogućnost koja nas možda slučajno može dotaknuti, nego je stvarnost, tako snažan i jak, k tomu i stalni izazov koje nagriza, te može posve razoriti, čovjekov život – njegovo dostojanstvo, radost i sreću… On narušava, ili možda uspije posve razoriti ljudska zajedništva – bračno, obiteljsko, prijateljsko, crkveno, sjemenišno…“, rekao je među ostalim biskup te je, ukazujući na čudesnu Božju logiku praštanja, ohrabrio da se imamo u što uprijeti i na koga osloniti – na Boga koji je u Isusu stao između nas i grijeha.

Obraćajući se bogoslovima, biskup je rekao kako je dragocjen poziv i služba na koju se pripravljaju, a tome se pridružuje i trenutak u kojem dvojica među njima očituju svoju nakanu i spremnost nastaviti hod prema svećeništvu, sa svom iskrenošću i ozbiljnošću, prihvaćeni u ime Crkve, koja vrši službu samoga Krista. Akolitandima je pak rekao kako ih služba koju primaju vodi k oltaru, „euharistijskom izvoru naše vjere, nade i ljubavi, dozivajući nam da su svi naši izvori u Kristu, čija djela slavimo, obnavljamo i posadašnjujemo snagom Njegova Duha, kad god, Njemu na spomen, slavimo sakramente svoga spasenja“.

Na kraju svoje propovijedi biskup Ćurić je podsjetio na još jedan spomen – pohod svetoga pape Ivana Pavla II. Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji 7. lipnja 2003. te je bogoslove pozvao na mali zadatak: „Ako je moguće, pođite do Osijeka, do mjesta i danas označenoga velikim križem, gdje je sv. Ivan Pavao II. s nama slavio euharistiju. Pročitajte dio njegove homilije, ne morate svu, ali onaj dio o pozivu na svetost, svakako. I zapjevajte strofu, dvije pjesme Krist na žalu i u molitvi ponovite Gospodinu: Idem kamo šalješ me ti.“

Po završetku mise u dvorištu Bogoslovnog sjemeništa upriličeno je radosno druženje uz prigodnu okrjepu, kojemu su se priključili i drugi svećenici koji stanuju u Sjemeništu, kao i oni iz Doma za umirovljene svećenike.