Predviđeni program započeo je zajedničkom molitvom i čitanjem odlomka iz Svetoga pisma. Duhovni nagovor na temu „Radosti i razočaranja u svećeničkom životu“ održao je preč. dr. Davor Vuković, predstojnik Instituta.

Preč. Vuković je ukazao kako je svećenik pozvan na radost koja proizlazi iz osobnoga susreta s događajem i osobom koja stoji u srcu kršćanstva, a to je osoba Isusa Krista – utjelovljena (radosna) Riječ. Kršćanska, a onda i svećenička radost, nadovezuje se na ljudske i zemaljske radosti, ali ih i nadilazi te ispunjenje nalazi u živom i osobnom odnosu s Kristom. Taj odnos, a onda i radost, rađa se iz žive povezanosti s Kristom kroz euharistiju, osobnu molitvu, čitanje Pisma, razmatranje, tišinu, časoslov, osobno predanje i povjerenje živomu Bogu. U tu kršćansku radost koja proizlazi iz odnosa s Bogom pozvan je uroniti svaki kršćanin, a na osobiti način, svećenik i redovnik.

Ipak, svećenički život nije imun na razočaranja koja proizlaze iz konstitutivne ograničenosti svakog čovjeka, pa i svećenika, napomenuo je preč. Vuković. Pojasnio je kako te ograničenosti mogu biti: razočaranje samim sobom, slabljenje prvog zanosa i početnog oduševljenja, granice vlastitih snaga i osjećaj preopterećenosti, ranjivost i neuspješnost u dušobrižničkom radu; razočaranje zbog neispunjene čežnje za zajedništvom jer ni zajednica ni prezbiterij nisu prostori zajedništva koje bi nas dokraja ispunilo; razočaranja drugima – braćom, župljanima, poglavarima. Valja međutim imati na umu da razočaranja pripadaju životu kao takvom te da ih ne možemo posve izbjeći. Važno je stoga ne pokušavati izbjeći razočaranja pod svaku cijenu jer je to zapravo nemoguće, nego znati se ophoditi s razočaranjima, ispravno ih integrirati u cjelinu života te znati prihvatiti vlastite granice, kao i granice drugih ljudi koje susrećemo, s kojima radimo, o kojima u konačnici ovisimo.

Upravo stoga prihvaćanje vlastitih i tuđih granica, integriranje razočaranja u cjelinu svoga života te nastojanje da se iskreno zavoli sebe i druge predstavlja korake koji će nam omogućiti radostan i miran svećenički život te nas sačuvati od stava stalnog jadikovanja, gunđanja i kritiziranja, istaknuo je preč. Vuković.

Nakon duhovnog nagovora uslijedila je molitva Srednjega časa, a potom prilika za svetu ispovijed. Duhovna rekolekcija je završena bratskim zajedništvom u prostorima Franjevačkog samostana.