Susret je započeo slavljenjem koje je predvodio Duhos band, nastavio se svjedočanstvom dugogodišnje članice banda, a potom misnim slavljem koje je predvodio vlč. Žigman, a koncelebrirao je vlč. Vuković.

Kroz ciklus kateheza o Duhu Svetomu koje su se održavale kroz šest utoraka, vlč. Žigman progovorio je o darovima Duha Svetoga. Mudrost je milost da se sve može gledati Božjim očima, dolazi iz osobnog odnosa s Gospodinom, osposobljava da možemo poznavati Boga, znati kako Bog djeluje i kada je nešto od njega, a kada nije. Duh Sveti koji je u nama nam progovara. Možemo ga slušati ili ne. Ako osluškujemo on nas uči i putu mudrosti. Dar razuma pomaže otvoriti oči uma kako bismo mogli prepoznati Isusa i vjerovati mu, proniknuti do same biti objavljenih istina vjere, daje sigurnost u objavljenu Božju riječ, pomaže doći do spoznaje brojnih istina.

Po daru savjeta Bog nam prosvjetljuje srce kako bismo mogli slušati njegov glas i usmjeravati naše misli, osjećaje i nakane prema Božjem srcu. Pomaže nam razabrati što je dobro i donositi dobre odluke. Da bi se ovaj dar očuvao bitna je molitva koja otvara prostor za dolazak Duha Svetoga. No, dobre odluke su najčešće teške i donose strah i nesigurnost.

Kako bismo to svladali Duh Sveti nas može ojačati darom jakosti. U svakodnevnim borbama, kada nailazimo na strahove, nesigurnost i kada se trebamo odupirati neprijateljima duše, Gospodin nas jača svojim darom jakosti. Još jedan dar koji nam pomaže otkriti kakva je veza između stvorenoga i stvoritelja je dar znanja.

Znanje koje dolazi od Duha Svetoga ne ograničava se na ljudsko znanje, nego pomaže da kroz stvoreni svijet shvatimo Božju veličinu i ljubav, da ne padnemo u pretjerane i pogrešne stavove. Pobožnost je dar kojega mnogi shvaćaju krivo. Prava pobožnost znači da je sve u našem životu po Božjem i vodi u savršenu Božju volju, u njezino ostvarivanje u našim životima.

U propovijedi je vlč. Žigman progovorio o daru Straha Božjega, rekavši kako postoje tri vrste straha. Prvi je svjetovni strah koji je jednostavno emocionalni strah. To je strah kada se bojimo žrtava, kada ih promatramo kao zlo koje se protivi našoj sreći. Taj strah čovjeka zarobljava i čini sebičnim. Drugi je ropski strah, strah od kazne. Kod ovoga straha čovjek se okreće Bogu iz straha od kazne koja od Njega dolazi. Ovaj strah nije onaj kojega Bog želi od nas, ali može pobuditi u nama žaljenje za grijehom i približiti nas Bogu. Treća vrsta straha je sinovski strah. Javlja se zbog gubitka najvažnijeg dobra, naših odnosa. Tko posjeduje ovaj strah prianja uz Boga iz straha da ga ne uvrijedi svojim grijesima. Strah od Boga je sinovski strah. To je spoznaja koliko je naš odnos s Bogom dragocjen i strah da ga ne izgubimo.

Ovaj dar nam omogućuje da izbjegnemo grijeh i navezanost na materijalne stvari iz poštovanja i ljubavi prema Bogu, motivira nas da spoznamo Božju beskrajnu veličinu, da žalimo zbog počinjenih grijeha i da budemo na oprezu kako bi izbjegavali bliže grešne prigode, kako bi se borili protiv iskušenja.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje tijekom kojega su mladi molili Gospodina da izlije svoga Duha na njih i daruje im svoje darove.